Континуирани простор за сучељавање мишљења
Kontinuirani prostor za sučeljavanje mišljenja
A véleményszembesítésnek szentelt kontinuális tér
19.09.2016.

Sedam decenija atletskog kluba „Spartak”

Sedam decenija atletskog kluba „Spartak”

Sedam decenija atletskog kluba „Spartak”
Sportska društva su se rađala i nestajala, a sticaj različitih okolnosti doveo je do stvaranja porodice sportskih društava „Spartak”, koje je u nekadašnjoj državi bilo jedno od najvećih, kao što je među najvećima, sa najviše sportskih klubova koje okuplja, i u sadašnjoj zemlji
Ljudevit Vujković Lamić (SU&Surround) Sadašnje Sportsko društvo željezničara „Spartak” nastalo je, ili je možda bolje reći nastajalo je posle završetka Drugog svetskog rata. Inicijativa je nastala u krugu fudbalera, koji su se nakon jednog treninga sastali u „mijani” kod „Budže”٭sa već ranije donetom odlukom da će svi pristupiti jednom klubu. Do tada su fudbal upražnjavali u RFD „Jedinstvo” (Radničko fiskulturno društvo), koji menja ime u FD „Radnički” (Fudbalsko društvo). Tu su bili još JND „Bačka” (Jugoslovensko nogometno društvo), koje je pre toga kratko vreme bilo HFD „Građanski” (Hrvatsko fudbalsko društvo) i ŽAK (Železnički amaterski klub).
„ Radnički” se 22. januara 1945. godine fŭzioniše sa novoosnovanim FOSD (K) „Jovan Mikić – Spartak” (Fiskulturno omladinsko sportsko društvo /klub/). Dotadašnji igrači ŽAK-a nastupali su u to vreme kao reprezentacija Subotice, na turneji po Banatu i Srbiji. Na žalost, turneja je naprasno prekinuta i fudbalari su se vratili u Suboticu.
Sve se to odigralo do 21. aprila 1945. godine. Tek 1948. godine, posle drugog kongresa FISAJ-a u Beogradu (Fiskulturnog saveza Jugoslavije) klub se oslanja na Mesni odbor železničara i Ministarstvo železnica, te dotadađnji RFD „Jovan Mikić Spartak” (Radničko fiskulturno društvo) menja ime u Sportsko društvo železničara „Jovan Mikić Spartak”.
Sportska porodica „Spartaka” postajala je od tada sve većom, okupivši pod ovim imenom tridesetak klubova u različitim sportovima.
Nema previše literature o klubovima koji čine SDŽ „Spartak” – treći po veličini u nekadašnjoj Jugoslaviji, a verujem i danas. Koliko je meni poznato, malo knjiga je napisano o ovom sportskom kolektivu – svega dve o sportskom društvu i sedam o pojedinim sportskim granama ove velike sportske porodice. Tri publikacije su osim toga napisane o pojedinim sportistima. Po postignutim rezultatima i zaslugama, Sportsko društvo železničara „Jovan Mikić Spartak” zaslužuije daleko više obrađenih i publikovanih podataka. Na kraju krajeva, odgojili su treneri, rukovodioci ovog prestižnog sportskog društva više od pedeset učesnika olimpijada, među njima i nosioca zlatnih medalja, nekoliko svetskih, evropskih i balkanskih prvaka i ko zna koliko učesnika na ovim takmičenjima.
Do kraja 2015. godine završena je poslednja knjiga – monografija o 70 godina Atletskog kluba železničara „SPARTAK”, Subotica, za period od 1945. do 2015. godine, čija promocija je održana 29. decembra prošle godine, na press-konferenciji posvećenoj istoriji i postignutim rezultatima Atletskog kluba železničara „Jovan Mikić Spartak”.
Knjigu su predstavili Slobodan Vojinović, predsednik, Laslo Karai, potpresednik, Laslo Ubori, generalni sekretar kluba, te autor knjige, Laslo Taboroši, ovogodišnji laureat najvišeg sportskog priznanja u Vojvodini, koje je dobio za životno delo.
Do sada još nije bila objavljena niti jedna publikacija ovog obima, sa toliko podataka o radu, delovanju i postignutim rezultatima. Uložen je veliki trud na sakupljanju građe i fotografija za ovu knjigu, koja sadrži dvadeset i osam poglavlja, na 383 strane, sa 450 fotografija o atletici u Subotici, sa naglaskom na rezultate koje su atletičari i atletičarke postigli za ovih sedamdeset godina postojanja kluba.
U ovoj knjizi je sakupljena građa kojom su prikazani svi rezultatu i članovi kluba, po svim kategorijama, u periodu od sedam decenija. Pomenuti su, poimenično, svi dosadašnj predsednici, treneri, atletske sudije, institucije, sponzori... Nesebičan rad i dobra volja mnogih ljudi utkani su u razvoj atletike u Subotici, ali i na širem prostoru. Publikovani su podaci o svim učešćima na takmičenjima, na svim nivoima, zatim reprezentativni nastupi, osvojene medalje, kako za pionire/pionirke, juniore/juniorke i seniore i seniorke.
Razvoj atletike u Subotici prikazan je kroz ceo period, od braće Vermeš, Đure Stantića, Jovana Mikića, po kom klub nosi svoje ime, pa sve do današnjih dana, odnosno najmlađih i aktivnih članova kluba, od kojih se očekuju rezultati na koje ih obavezuju prethodnici, čija su imena i rezultati nabrojani u knjizi.
Rezulati u ovoj knjizi pokazuju da se u Atletskom kluba železničara „Jovan Mikić Spartak” tokom celog perioda radilo intenzivno, stručno i odgovorno, o čemu govore postignuti rezultati: rekordi, osvojena prvenstva, učešća na pokrajinskim, republičkim i državnim prvenstvima, u sastavu reprezentacije, na Mediteranskim igrama, evropskim i svetskim prvenstvima, olimpijskim igrama. Od mladih pokolenja, sadašnjih i budućih atletičara se očekuju slični rezultati, a od društvene zajednice da im to omugući izgradnjom odgovarajuće atletske staze i svega što im je potrebno za postizanje rezultata kakvi su svrstali AKŽ „Spartak” u poznati i priznati sportski kolektiv, ne samo u Subotici, već i mnogo šire.
٭Pomenuta kafana srušena je prilikom izgradnje Prozivke, a nalazila se na uglu Beogradskog puta i danas već nepostojeće Hercegovačke ulice, malo dalje ka izlazu iz grada od danas takođe nepostojećeg „Masloša”, kog je takođe odnela izgradnja tog dela grada