Континуирани простор за сучељавање мишљења
Kontinuirani prostor za sučeljavanje mišljenja
A véleményszembesítésnek szentelt kontinuális tér
08.01.2014.

Debunking Political Myths: zašto se varate da SNS ima veliku podršku

Debunking Political Myths: zašto se varate da SNS ima veliku podršku

Da li je podrška Vučiću i naprednjacima značajno porasla u prethodnih godinu i po dana?

Ako je i bilo retkih skeptika pre lokalnih izbora na Voždovcu, ubedljiva pobeda SNS-a dovela je do konsenzusa u medijima, među analitičarima, pa i političkim protivnicima, da je legitimitet Vučića (i SNS-a) značajno porastao od trenutka preuzimanja vlasti (leto 2012). U ovom blogu, međutim, tvrdim da je to pogrešan utisak.

Pre poređenja izbora iz 2009. i 2013, zadržimo se na kratko na pojmovima legaliteta i legitimiteta. Legalitet ste obezbedili ako skupite 50%+1 odbonika (ili poslanika) i tako formirate vladajuću većinu. Međutim, nešto kompleksniji je fenomen legitimiteta: da bi mogla da upravlja društvom i sprovodi reforme, vlasti je potrebna šira podrška građana, nezavisno od trenutnih relacionih odnosa među partijama. Drugim rečima, imati većinu među predstavnicima koje je birala jedna trećina glasača nije isto što i imati većinu kada je polovina birača glasala. Kada tvrdimo da jedna stranka/politika/pojedinac imaju sve veću podršku građana (legitimitet), to znači da oni pridobijaju nove pristalice, odnosno glasače.

Interesantno, veća podrška ne znači nužno i veću razliku nad političkom konkurencijom - nekada možete pridobiti nove glasače, ali ako vaš rival takođe podigne popularnost, prednost može i da se smanji. Zamislite da sa milion glasača "skočite" na 1.100.000, a rival sa 700.000 na 950.000. Vi ste ojačali podršku građana, ali procentualno "padate" u konačnoj raspodeli mandata. Veći legitimitet, dakle, može povlačiti i manju prednost u odnosu na političku konkurenciju. I obratno: manji legitimitet može da se poklopi sa rastom prednosti u odnosu na rivale - ako se njihova podrška brže smanjuje (na primer, ako sa milion glasača "padnete" na 950.000, ali vaš rival sa 700.000 padne na recimo 570.000).

Vratimo se lokalnim izborima na Voždovcu. Kako je SNS prošla 2013, u poređenju sa 2009. godinom? Na prvi pogled - odlično. SNS je sada osvojila 49%, čak 11% više u odnosu na 2009. (38% glasova). Međutim, da li je SNS značajno uvećala svoju podršku među građanima? Da bismo uporedili, fokusirajmo se na apsolutne brojke:

 

Pošto je 2009. godine postojalo za oko 10.000 manje glasača na opštini Voždovac, osvojeni glasovi danas i pre četiri godine ne mogu se porediti prostim oduzimanjem brojki, već je neophodno ukalkulisati i faktor povećanja birača: 160.000/149.000=1.073. Kada rezultat iz 2009. godine pomnožimo ovim faktorom, dolazimo do brojke od 24.600. Drugim rečima, rezultat od 23.000 glasača na izborima u 2009. godini ekvivalentan je rezultatu od osvojenih 24.600 glasova na skorašnjim izborima imajući u vidu da se broj građana sa biračkim pravom povećao.

Sada možemo da pogledamo koliki je rast SNS-a: 28.800-24.600=4.200 glasova. Dakle, legitimitet SNS-a je u međuvremenu porastao za nešto više od 4.000 glasova (na opštini Voždovac). Mnogo ili malo? Kako da znamo da li ova promena predstavlja (a) drastični, (b) umereni, ili tek (c) simboličan porast podrške?

Jedan način da se proceni rast podrške jeste da se uporedi sa ukupnim biračkim telom: SNS je dobio novih 2.7% glasova u odnosu na ukupno biračko telo (4.200 od 160.000). Prema ovom kriterijumu, rast podrške SNS-u nije ni drastičan, ni umereni, već simboličan (c). SNS je, dakle, u međuvremenu pridobila svega jednog novog na svakih 37 glasača. To predstavlja zanemarljiv rast.

Deo ovog rasta može se pripisati "prelivanju" bivših glasača SRS. Pogledajmo kako je prošla SRS na prošlim izborima:

2009: 2200 glasova                                  

2013: 1000 glasova

Kada ukalkulišemo faktor povećanja broja birača (1.073), današnji ekvivalent radikalskim glasovima iz 2009. godine bio bi: 2400. Drugim rečima, oni su izgubili oko 2400-1000=1400 glasova.

Realna pretpostavka je da su ovi glasovi otišli SNS-u, tj. da se radikalno biračko telo "prelilo" u naprednjačko. Fenomen oportunizma je već zabeležen na republičkom nivou i nije novost u političkim procesima.

Ako je SNS "preuzeo" oko 1400 radikala, to onda znači da je van svog tradicionalnog jezgra ova stranka dobila svega 2.800 novih glasača, tj. 1.9% od ukupnog broja birača. Drugim rečima, svaki pedeset treći birač koji nije glasao za SNS i SRS na prošlim izborima sada se opredelio za Vučića i naprednjake. Ako se, dakle, uzme u obzir prelivanje SRS glasova, onda porast rasta podrške SNS-u deluje još zanemaraljiviji.

Nemoguće, nešto je pogrešno sa gornjom analizom, sigurno ste već pomislili. Vučić je, neupitno, zabeležio veliki rast podrške, i besmisleno je osporavati njegov uspeh kada širom Srbije dobija po 45%, 50% i više podrške na lokalnim izborima. Ko to ne prihvata, odbija da pošteno sagleda realnost političke scene.

Kao odgovor, vratimo se na priču o legalitetu i legitimitetu sa početka bloga. Vaš utisak da je Vučić značajno povećao podršku građana rezultat je lošeg rezultata ostalih stranaka, a ne velike podrške Vučiću. I tu nije potrebna velika pronicljivost - što manje glasova DS-u, SPS-u ili LDP-u, to u konačnoj raspodeli SNS dobija više mandata. Međutim, u ovoj tački prestaje racionalna analiza i otpočinje proces iracionalnog formiranja utisaka koji ide jedan korak dalje: relacioni odnos snaga među strankama dalje prerasta u utisak o podršci najjačoj stranci među biračima. Iako prvo (nadmoćan relacioni odnos) ne implicira nužno drugo (apsolutnu podršku), teško je odupreti se mehanizmima koji utiču da se racionalna analiza sputa (heuristička nauka je u nekoliko sjajnih studija o političkom spinu istražila i dokumentovala ove fenomene, koji direktno zavise od načina argumentacije pobednika nakon izbora, kao i od "frejmovanja" medija u prvih 48 sati po objavljivanju rezultata; nakon ovoga praktično je nemoguće debatu vratiti na racionalni nivo analize).

Za kraj, testirajmo da li nas utisak vara kada je u pitanju podrška građana strankama na republičkom nivou. U dva navrata agencija Faktor plus je izvestila da bi za SNS trenutno glasalo više od 40% od onih koju su se deklarisali da znaju koga bi podržali. Izračunajmo sada koliko ta podrška iznosi u apsolutnim brojevima. Pošto se u ovim istraživanjima "Faktor plusa" jedna trećina birača izjasnila da zna za koga bi glasala, konkretna podrška od 42% se računa u odnosu na trećinu od ukupnog broja građana Srbije sa pravom glasa (ima ih oko 6.600.000):

42% od 2.200.000 = 925.000

Drugim rečima, trenutno oko 925.000 građana podržava SNS. Ovo ne znači da u budućnosti taj broj neće porasti, ali ovog trenutka u Srbiji možete pronaći 925.000 građana koji tvrde da glasaju za SNS. Nebitno je da li bi za DS glasalo 600, 500 ili 400 hiljada; nebitno je da li SPS može da osvoji 300.000 ili pola miliona; nezavisno od rezultata ovih stranaka, SNS je pridobio 925.000 pristalica za sebe.

Šta mislite, koliko je građana glasalo za SNS u maju 2012. godine? Odgovor: 940.000.

Pitanje: da li je podrška SNS-u među grananima danas uopšte i veća nego u maju 2012 godine?

Da, moguće je, nema nikakve "optičke varke". Dva puta proverite brojke: pogledajte rezultate izbora iz 2012. godine i istraživanje Faktor plusa. Na izborima 2012. SNS je osvojila 940.000 glasova, što je više od broja građana koji se danas deklarišu kao glasači SNS (925.000). Optička varka je na jednom drugom mestu: u naduvanim medijskim natpisima da podrška i legitimitet Vučiću i SNS "vrtoglavu rastu".

Na kraju, uporedimo trenutnu podršku SNS-u sa podrškom drugim političkim opcijama u prethodnim vladama. Sve češće se čuje argument da SNS i Vučić beleže podršku nezabeleženu još od vremena Miloševića. Možda najzgodniji primer za poređenje jeste trenutno najveća opoziciona stranka. Pogledajmo  period kada je DS bila na vrhuncu popularnosti (nakon parlamentarnih izbora 2008. godine):

Koalicija "Zajedno za evropsku Srbiju", koju je predvodila Demokratska stranka, osvojila je nešto više od milion i po glasova 2008. godine. Ako pretpostavimo da je Demokratska stranka "unela" u koaliciju 1.100.000 (što je najkonzervativnija procena budući da je nemoguće da su G17, LSV i Ljajićev SDPS osvojili više od 450.000), to je za oko 170.000 glasova više od trenutne podrške SNS-u. Drugim rečima, SNS ne samo da ne beleži popularnost neviđenu od Miloševićevog perioda, nego trenutno ima manju podršku građana čak i od vodeće stranke u prethodnoj Vladi.

Da zaključim, niti lokalni izbori na Voždovcu svedoče da SNS beleži "astronomski" rast popularnosti, niti ova stranka na republičkom nivou uživa retko jaku podršku. Njen uspeh leži prvenstveno u pasiviziranju birača Demokratske stranke, a ne u rastu podrške građana. Ali, ako ste bili ubeđeni da je legitimitet "naprednjaka"  izuzetno veliki, šta vam to konkretno govori o moći senzacionalizma, političkog spinovanja, tabloida i kontrolisanih medija?

(Slobodan Tomić, http://linkis.com/zoon-politikon.com/hkNwF 12/27/2013)