Континуирани простор за сучељавање мишљења
Kontinuirani prostor za sučeljavanje mišljenja
A véleményszembesítésnek szentelt kontinuális tér
07.01.2017.

Anestezija novogodišnje noći

Anestezija novogodišnje noći
U izbornu godinu ušlo se sa prvom investicijom: „hleba i igara”. Bolesna i siromašna deca ionako nisu glasači.
Ne gasi se novogodišnja rasveta, Beograd pod iluminacijom ne prestaje da bude atraktivan koliko Njujork, Pariz ili London, ali prošle su svetkovine dočeka na otvorenim prostorima kada su vlasti propustile priliku da se pridruže humanoj ideji sopstvenih građana.
Hiljade dobrih ljudi je po Srbiji bilo spremno da se dobrovoljno odrekne javnog slavlja kako bi pare otišle za neku bolnicu, jaslice, obdanište, prihvatilište, narodnu kuhinju.
Nisu zahtevali da im se povećaju plate, nisu penzioneri očekivali da im se vrati deo oduzetog, samo su predlagali da se umesto katkad beslovesno skupih estradnih honorara novac iz gradskih budžeta preusmeri za pomoć siromašnima i bolesnoj deci ili u druge humanitarne svrhe. Podugačak je spisak kandidata kojima je u ovoj zemlji potrebna pomoć.
Od kako su se građani Požege odrekli slavlja zarad popravke skenera u užičkoj bolnici, činilo se da će akcija „Budimo humani – Nova godina za novi početak” preplaviti Srbiju. U Užicu je po društvenim mrežama kružila peticija sa zahtevom za otkazivanjem javnog novogodišnjeg aranžmana. U Leskovcu je to tražilo oko 6.000 ljudi.
U Čačku je grupa građana tražila da se otkaže koncert koji je grad koštao oko dva miliona dinara. „Pokažimo na ovaj način da brinemo za njih, da ih nismo zaboravili! Ili možda jesmo.”
Masovno su se pridružili Subotičani, a u Nišu je oko 3.000 ljudi potpisalo peticiju „Podari život – nećemo novogodišnji koncert”, takođe očekujući da umesto „lažnog sjaja jedne novogodišnje noći” novac iz gradskog budžeta ode za pomoć bolesnoj deci.
Ali, pravce trošenja postavio je nešto ranije premijer Aleksandar Vučić, ljut što u tom trenutku još nije bila završena novogodišnja rasveta Beograda. Tada je, obraćajući se gradonačelniku Siniši Malom, rekao da „narod kad vidi lepo, više troši i raste BDP”.
Pošto je postavio standarde, premijer je unapred osudio na neuspeh pokušaje da se smanjenjem troškova praznične rasvete ili isplatama honorara za koncerte po gradskim trgovima novac preusmeri u nekom drugom pravcu. Ko da se usudi da radi protiv rasta BDP.
Peticija je među prvim propala u Čačku pa su vlasti za koncert na gradskom trgu potrošile 2,5 miliona dinara. Uprkos zahtevu za otkazivanjem aranžmana kako bi novac bio preusmeren teško oboleloj užičkoj deci, gradske vlasti potrošile su 3. januara 900.000 dinara na koncert i njegove prateće troškove, mada svaka čast „Amadeus bendu”, koji je deo honorara od 150.000 poklonio za lečenje slepe devojke i nabavku posteljine u lokalnoj bolnici.
Niška kasa lakša je za pet miliona dinara mada je, da ne grešim dušu, lokalni Klub privrednika obezbedio donaciju od milion dinara za dogradnju i opremanje hemato-onkološkog odeljenja. Građane Leskovca doček je koštao 1,8 miliona dinara.
Milioni su tako završili na estradi. Kod onih – neka zvučim patetično – koji u jednoj noći uzmu godišnje zarade onih drugih od kojih se očekuje da trpeljivo snose terete reformi, stabilizacija, restrukturacija, privatizacija…
Nije sve prošlo uzalud. Novi Sad je Fondu za lečenje teško obolele dece donirao pet miliona, Beograd dva miliona u humanitarne svrhe, Knjaževac milion, Vranje 500.000. U opštini Bor su sredstva od dva miliona dinara namenjena koncertu na otvorenom prebačena u Fond za populacionu politiku.
Humana akcija pokazala je svest, savest, ali i ograničenu moć civilnog društva. Zato je, barem iz tri razloga, unapred bila osuđena na delimični uspeh. Prvi je kašnjenje inicijative jer svako otkazivanje koncerata u poslednji čas podrazumeva plaćanje penala.
Drugi je što je doček na trgovima jedina muzika za hiljade ugroženih. Gde bi bile grupe mladih koje nemaju za više od 1,5 litra piva u plastičnoj flaši? Jednokratna radost je melem za njihove duše.
Treći je najvažniji. Ne potcenjujem potrebe siromašne i bolesne dece, nikako, ali njihove muke ne mogu da se rešavaju u dva-tri novogodišnja dana. Sav novac od dočeka neće izlečiti sve. Rešenje mora da bude sistemsko, a ne ad hok. Apel javnosti zato doživljavam kao vapaj vlastima.
Zašto je premijer bio protiv? Da nije, mnogo toga bi izgledalo drukčije. Da li zato što je pozvao „sve Slovence” da za Novu godinu dođu u Srbiju, obećavajući im „spektakularnu” organizaciju slavlja?
Oni dođu, a trgovi pusti. Znači nije ispunio obećanje dato kolegi Miri Ceraru. Bruka. Premijer nije kao oni pre njega. Ako već ne premaši data obećanja, onda ih svakako ispuni. Ako se baš dogodi da ih ne ispuni – kao o smenama rukovodstava javnih preduzeća – onda savetuje medije da se na to ne vraćaju. Ako se neki mediji drznu pa podsete šta je govorio, anatemiše ih kao „premijerove mrzitelje”.
Možda postoji još jedno objašnjenje: ideja o preusmeravanju troškova vređala bi Vučića. Ako građani traže da se ne podižu bine po trgovima, već da se novac donira onima koji su odavno ostali bez pesme i osmeha, onda ispada da premijer nije uradio dovoljno na pomoći ugroženima.
Time se, jelte, umanjuju rezultati finansijske konsolidacije i naleta privrednog rasta. Za šta premijer redovno dobija pohvale MMF-a ili EBRD, ali ne i nezahvalnog srpskog naroda.
Vlasti su ostale pri svom. Uporno su branile kolektivnu anesteziju novogodišnje noći. Da bi narod kad vidi ili čuje lepo više trošio i da bi rastao BDP. U izbornu godinu ušlo se sa prvom investicijom: „hleba i igara”. Bolesna i siromašna deca ionako nisu glasači.
Kasno je da se išta promeni i za srpsku Novu godinu, ali premijer bi morao da razmisli o apelu i raspoloženju javnosti. Ne bi smeo da ignoriše zahteve civilnog društva da za 11 meseci izbegnemo ponavljanje ovog otužnog podsećanja kako socijalna humanost i solidarnost prolaze u suočavanju s političkim marketingom.
Moguće je da će premijer ove redove doživeti kao lični napad, kao sabotersku delatnost. Dužan sam da podsetim da pravo na kritiku pripada korpusu prava na slobodu izražavanja, da je kritika obaveza novinara, i da u svemu ovome nema ničeg ličnog.
(Politika, POGLEDI, autor: Boško Jakšić, subota, 07.01.2017. u 08:15; http://www.politika.rs/sr/clanak/371557/Pogledi/Anestezija-novogodisnje-noci)