Континуирани простор за сучељавање мишљења
Kontinuirani prostor za sučeljavanje mišljenja
A véleményszembesítésnek szentelt kontinuális tér
28.08.2016.

Nije najstariji Evropljanin

Nije najstariji Evropljanin

Nije najstariji Evropljanin
Ovo je rubrika posvećena reagovanju kada se uoči nešto što jednostavno ne stoji, jer nije tačno, ali i za beleške o postupcima koji su besumnje nerazumljivi, pre svega zato što elementarna logika govori da su jednostavno nedopustivi.
Poput teme o srušenoj tabli za autobuski red vožnje, koja je do sada bila na ovom mestu. Predugo, priznajem, jer je bila postavljena 21. februara, a tablu je neki vandal srušio 5. decembra 2015. godine. Međutim, nove table na autobuskoj stanici kod katedrale, jednoj od najprometnijih u gradu, nema još ni sada, bezmalo devet meseci kasnije!
Ovog puta zapeli smo kod naslova koji se pojavio u Politici, 23. avgusta: „Najstariji Evropljanin ima više od 1.075 godina”, naslovljen je tekst u rubrici Nauka, na prigodnim stranama novina, posvećenim zanimljivostima.
No, ako karakter rubrike zanimljivosti dozvoljava personifikaciju jednog stabla, to svakako nije opravdanje da se plasiraju nepotpune informacije, koje su uz to, u izvesnom segmentu i netačne. A ima i drugih, u najmanju ruku upitnih, momenata.
U prvom redu, najobičnija pristojnost, da ne pominjemo profesionalne kanone, nalaže nam da navedemo izvor na kom se bazira svaka činjenica pomenuta u tekstu koji potpišemo. Toga ovde nema, osim što je pored fotografije navedeno ime njenog autora, člana višenacionalne ekspedicije koji je snimio stablo čiju su starost ustanovili. U prilogu, pod brojem (1) donosimo adresu na kojoj se nalazi izvorni tekst. Pa, ko voli, nek’ izvoli: poredeći tekstove, lako će ustanoviti da u prevedenoj varijanti, osim naslova, nema u suštini ničeg novog u odnosu na original...
Na izvestan način, upitan je već i sam naslov. Dobro, u tekstu se nešto preciznije pominje da se priča odnosi na „najstarije živo drvo u Evropi”, ali naslov sugeriše mnogo širu kategoriju, iz koje, strogo uzev, ne bismo smeli izuzeti ni čoveka – koliko god nas iskustvo uči da ljudskog bića te starosti jednostavno nema.
Elem, u tekstu se govori o stablu koje se naziva bosanskim borom (Pinus heldricbii, ali latinskog naziva u tekstu nema), dok jedan čitalac Politike u komentarima skreće pažnju da se ta vrsta drveta na srpskom jeziku zove munika. Odakle bosanski bor, naziv koji se u brojnim izvorima, na različitim jezicima često pojavljuje, nismo sada istraživali. Uzgred, pogledajte kartu rasprostranjenosti ovog drveta, koju objavljujemo u prilogu: nije da ga nema u Bosni, ali, iskreno, mnogo ga više ima severnije i istočnije od Skadra...
Za pomenuto stablo se tvrdi, kako je navedebeno u tekstu, da je „prema mišljenju naučnika, najdugovečniji živi stanovnik Starog kontinenta”. Istini za volju, to je gotovo doslovce preuzeto iz originalnog teksta, ama jednostavno – nije tačno. Ako se samo malo pogleda unaokolo po kontinentu, naći će se barem nekoliko poprilično starijih, da ne govorimo da se u originalnom članku pominje da u području planine Pindos, gde se nalazi ovo stablo, ima još na desetine munika slične starosti. No, njihov vek nije proveravan, pa bi u najmanju ruku bilo korektno reći da je ovo stablo, nazvano po Adonisu, možda najstarije od njih.
„To što ga nazivaju najstarijim stanovnikom Evrope može da bude zbunjujuće za one koji su čuli za drugo evropsko drveće koje, poput jedne vrste smreke, živi više hiljada godina. Razlika je u tome što se to drveće u više navrata reprodukuje, kako naučnici kažu, kloniranjem, što znači da je pojedinačno stablo staro samo nekoliko stotina godina posle čega umire, a iz istog korena raste novo”, objašnjava potpisnik članka, u ovih nekoliko redova kojih jedino nema u originalnom tekstu.
Ono o čemu govori odnosni se (i) na najstarije stablo u Evropi, norvešku smreku (Picea abies) koja se nalazi u Švedskoj, čija je starost 9.558 godina (vidi sliku). Ali, ako se ona reprodukuje kloniranjem, to nije slučaj sa više od deset stabala na našem kontinentu, starijih od pomenute munike, navedenih u tekstu „List_of_oldest_trees” na internetu. Među njima je i tisa (Taxus bacaata) iz Engleske (vidi sliku), za koju se zvanično navodi da je stara oko 3.000 godina, ali se pretpostavlja da ima i čitavih pet hiljada.
Ako se u naslovu teksta već ne pominje da je reč o stablu, pomenimo da navedenu starost dobrano nadmašuje i lišaj (Lichea R. geographica) sa Grenlanda. Nazvana „Karta lišaja”, star je oko tri hiljade godina, a ove „zakrpe” (vidi sliku) rastu jedna uz drugu, što čini da izgledaju kao karte, otuda i sam naziv.
Ako smo već posvetili pažnju najstarijim, makar samo evropskim „stanovnicima”, znate li koji je najstariji živi organizam na zemlji? Dobro, nije evropski, potiče iz Sibira, gde je pronađen duboko u večitom ledu, ali primerak se čuva i u „Institutu Nils Bor” (Niels Bohr Institute) u Kopenhagenu. Gde nastavlja da se u vrlo laganom ritmu razvija i dalje. Reč je o bakteriji koja je nazvana Siberia Actinobacteria, a starost joj je procenjena na nekih 400.000 do 600.000 godina! Jer ona ni duboko u sibirskom ledu nije mirovala, sve vreme je lagano živela svoj život.
Ovaj podatak, kao i još neke koje smo pomenuli u tekstu, uključujući i većinu fotografija, preuzeli smo iz tekstova Rejčel Susman (Rachel Sussman), koja ih je snimila tokom višegodišnjeg istraživanja nazvanog „The Oldest Living Things in the World” (Najstariji živi organizmi na svetu).
Ah, da, nismo pomenuli ko je potpisao članak u Politici. U našoj je štampi previše primera najjednostavnijeg, neko bi možda rekao i besramnog prepisivanja (uglavnom prevođenja, naravno, jer se teže ulazi u trag izvoru), tako da potpis ispod jednog takvog, gotovo slučajno izabranog teksta, nije posebno značajan.

 

 

(1) http://www.su.se/english/about/profile-areas/climate-seas-and-environment/pine-oldest-living-inhabitant- 
      in-europe-1.292940

(2) Munika (bosanski bor), Pindos u Grčkoj; snimio: Oliver Konter, Majnc (Mainz)
(3) Norveška snreka, Fulufjelet (Fulufjället) u Švedskoj; snimila: Rejčel Susman
(4) Tisa iz Engleske, Fortingal u Pertširu (Fortingall, Perthshire), koja je prema nekim izvorima
       stara možda i pet hiljada godina
(5) Grenlandski lišaj, poznat po nazivu „zakrpa”; snimak: Rejčel Susman
(6) Rejčel Susman (Rachel Sussman)
(7) Sibirski svetski rekorder, star oko pola miliona godina
(9) Karta rasprostranjenosti munike (bosanskog bora)