| Vek i po prve subotičke jelke |
| Subotica | ||||||
| piše: Đ. Dragojlović | ||||||
|
Na drugom mestu na Diurnariusu (pogledajte tekst O Tannenbaum) imamo priču o verovatno prvoj pesmi ispevanoj, u 15. veku, u čast (i slavu) božićnog drveta, jelke...
rasadnik "Omorika" zimi na njih dospele međutim tek oko 1730. godine, a božićne jelke su postale poznate širom Nemačke tek u 19. veku, sa razvojem železničkog saobraćaja. Katolička crkva je, nasuprot evangelističkim zajednicama, u početku bila protiv božićnih jelki (sveštenik iz Minstera /Münster/ držao je gorljive propovedi protiv njih), smatrajući da su božićne jaslice sasvim dovoljan simbol božićnih događaja. Danas, znamo, nema ni jedne katoličke crkve bez božićne jelke... Neki izvori pominju da je božićna jelka prvi put okićena u Strazburu (Strassburg ili Straßburg, nemački, Strasbourg francuski, Strossburi na staroalzaškom) 1605. godine. Novom običaju ništa više nije moglo stati na put, iako je trebalo vremena da se proširi. Gete (Goethe, Johann Wolfgang von) 1773. još nije znao za njega, prodaja jelki zabeležena je 1807. godine na pijaci u Drezdenu (Dresden)... Običaj prihvataju u Berlinu 1816. godine, a glumac Henrik Anšic (Henrik Anschütz) prenosi ga 1821. godine u Beč. Nije sasvim sigurno, ali izgleda da je prva jelka u Budimpešti okićena 1825. godine, a prema podacima koje je svojevremeno objavila Valerija Besedeš (Beszédes Valéria), božićna jelka je u Subotici prvi put postavljena 1860. godine, pre ravno jednog i po veka. Besomučna seča U Nemačkoj se svake godine za Božić poseče nekih četrnaest miliona jelki. To je šuma poprilične veličine. Nikakvo čudo, ako se zna da je običaj Ne znam postoje li podaci o broju posečenih jelki za našu zemlju, ali nema nikakve sumnje da ni naše brojke nisu male. Svojevremeno je godinama trajala kampanja čiji je cilj bio da se umesto živih, ali posečenih stabala, uoči Božića i Nove godine okiti veštačka jelka. Uspeh nije bio baš neki, plastičnih jelki i danas ima po prodavnicama, imali smo je i mi, ali, kako da kažem... To nikako nije TO. Prodavci jelki se nikada nisu povukli sa ulica, besomučna seča i krađa nastavljena je i nastavlja se i danas... Zaboravimo plastiku, danas je aktuelno zalaganje za jelke sa busenom, koje se posle praznika mogu presaditi. No, i dalje je mnogo onih koji traže sečene jelke, jer jednostavno ne znaju šta će im ona sa busenom: žive u stanu, nemaju je gde posaditi, niti dati nekom. U svakom slučaju, najbolji je izbor potražiti rasadnik, posebno ako je neki specijalizovan za ove vrste ukrasnih biljaka. Ako kupite sečenu jelku, ona neće biti beznadežno izgubljena, poput onih koje kamionima stižu ko zna odakle. U rasadniku ostavljaju donju granu na panju, iz koje se kroz nekoliko godina opet razvije lepo stablo.
Jelka sa busenom zahteva negu Šta treba da rade oni koji se odluče za jelke sa busenom, koje nakon praznika žele možda i da posade u svojim baštama ili dvorištima? Stojan Romić, ima ogromno iskustvo sa uzgajanjem jelki, borova i omorika (pa još na pesku!) Stojan Romić Jelku sa busenom svakako treba postaviti što dalje od grejnih tela u stanu ili u kući, a nikako ne bi trebala biti u prostoriji u kojoj je temperatura iznad dvadeset stepeni. Kada se postavi u posudu u kojoj će biti dok je u stanu, ambalaža oko busena može da se ostavi, ali je dobro ako se oko nje postavi još zemlje ili peska. Svakako treba omogućiti normalno zalivanje, jer biljki je potrebna voda, inače će dehidrirati. Odmah nakon što se unese i postavi, treba je zaliti sa četiri litra vode, a potom je istom količinom zalivati svaka tri do četiri dana, objašnjava Stojan. Kada prođu praznici, jelku treba izneti na terasu i ostaviti je tamo nekoliko dana, ne zaboravljajući pri tom na zalivanje. Rupa u koju će biti presađena može se i ranije pripremiti, jer je teško kopati ako naiđu mrazevi. Zato rupu, standardne veličine, kao i za voćke, dakle metar sa metar i isto toliko duboku, treba obložiti senom ili slamom, kako bi se sprečilo smrzavanje zemlje u njoj. Prilikom presađivanja treba osloboditi i skinuti ambalažu sa busena, a kada se jelka postavi u rupu i ubaci zemlja, treba U drugoj godini količina vode za zalivanje može da Jelke s busenjem čekaju kupce se smanji. Uzgred, zalivanje nije nužno samo zato što je biljki potrebna voda. Tečnost nanosi sitne čestice zemlje koje se skupljaju oko korenja, sprečavajući da se tamo zalegu gljivice. Ukoliko se na korenju nasele gljivice, što mi naravno ne vidimo, niti se išta vidi na samoj biljki, može se dogoditi da se ona nakon godinu ili dve dana, čak i kasnije, jednostavno osuši.
Najveća ploveća jelka na svetu Počelo je pre petnaest godina, ali niti su Brazilci od tada nadmašili sami sebe, niti je to učinio neko drugi. Od 1996. godine, krajem stare i prvih dana nove godine vodama jezera Lagoa Rodrigo de Freitas plovi najveća ploveća božićna jelka na svetu. Ove godine je uz pompeznu ceremoniju postavljena 4. decembra. Slika je tu, ali ona, pa još s vatrometom, teško da daje pravu predstavu o njenoj veličini: visoka je čak 85, osamdeset i pet metara, a osvetljava je 3,3 miliona malih sijalica! Zbog svojih gabarita, dospela je i u Ginisovu knjigu rekorda.
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Noviji tekstovi iz ove rubrike:
Stariji tekstovi iz ove rubrike:
|
Povezani članci
levi - box1
levi - box2
Custom HTML advanced (JTricks.com)
![]() |
Najnovije
Gledajte, ljudi Sulejmana...Da ne bude zabune, svako je vlastan da ... |
Лихт: Спречавање имиграције било би пропаст ЕвропеСви који имају трајно пребивалиште на територији једне ... |
Declaració de Subotica per a la preservació del teixit històric de la ciutatDoctora en Arquitectura/Historiadora de l'Art, Subotica, aviktorija@hotmail.com/ ... |
The Subotica Declaration for Preserving Urban Historic FabricSubotica (Szabadka in Hungárián) maintains a rich Art ... |
Story
Tiha noć, sveta noć** Božićna pesma Tiha noć, sveta noć, koju na božićnoj ponoćnoj misi pevaju stotine miliona vernika u svetu, proslav... |
Subotica na markama** Predstavljanje neke zemlje, kraja ili grada, ili bilo kakve znamenitosti na poštanskim markama djelatnost je kojom... |
Szüreti szabályokElmúlt a szüret ideje - ha csak valaki nem hagyta meg a fürtöket, a téli fagyokra várva, hogy ízes jeges bort kés... |
A kertészsor sor(s)aKertészettel foglalkozott az ottani lakósság, ezért is kapta a Kertészsor nevet az a házsor ami közvetlen a keleb... |
Relax
HatékonyságEgy állítólag közismert anekdota szerint egy menedzser, aki valami közbejött elfoglaltság miatt nem tudott elmenn... |
E, to kod nas ne možeDogodilo se, čitam, pre nekoliko dana, na radost (pojedinih) francuskih medija, koji nisu odoleli da ispale pokoj... |
A helyes táplálkozásrólMi már régen tudjuk, hogy a LIBATÖPÖRTYŰ növényi eredetű étel, - hiszen ki látott még húsevő libát?! De ilyen szé... |
Policajac kaznio policajca - samog sebePrema jednom od navodnih pravila koja određuju koja je vest zanimljiva za medije, a koja nije, ne predst... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum















Koliko je danas poznato, iako se u celu priču upliću i brojne legende, ali i mnogo starije tradicije, običaj postavljanja i kićenja božićne jelke rođen je po svemu sudeći krajem 16. veka u Alzasu (Elsaß, nemački, savremenijim načinom pisanja može i Elsass, francuski Alsace), gde je bio običaj da se u dnevnoj sobi za božićne praznike postavi drvo, okićeno jabukama, orasima i slatkišima. Prve sveće su
kićenja božićne jelke stigao upravo sa tih strana... Kasnije se proširio na područje Austrougarske, pa onda dalje, a danas je to već planetarni običaj.
Takav je rasadnik Omorika na Kelebiji, verovatno najveći i najstariji takve vrste u gradu. Na pitanje ima li uopšte predstavu koliko jelki, tuja i drugog ukrasnog raslinja ima u rasadniku, vlasnik Stojan Romić odmahuje rukom: ko je još brojao drva u šumi? A iza ograde Omorike zaista se nalazi povelika šuma, čiji su najveći i najlepši primerci, koji nisu ni za prodaju, već nadvisili i kuću u koju se ulazi sa malog uzvišenja.
formirati kanal za zalivanje. Odmah potom treba je zaliti sa pedesetak litara vode, što treba ponoviti uzastopno još tri dana. Nakon toga, treba je sa jednakom količinom vode zalivati svakih nedelju dana. Zalivanje treba obavljati bez obzira na atmosferske prilike, makar napolju bilo i minus deset, upozorava Romić.















