| Između romana i eseja |
| Cultura | ||||||
| piše: Đorđe Kuburić | ||||||
|
Svoju prvu knjigu Boško Krstić objavio je kao četrdesetogodišnjak. Zbirka eseja o Subotici i Subotičanima, efektno nazvana Subotičke senke (1992. i 1994.) izgledala je, tada, kao logičan vrhunac jedne ležerne novinarske i publicističke karijere, utoliko pre što je knjiga adekvatno opremljena - dvostubačni prelom - da bi tekstovi što više ličili na novinske; uostalom,oni su, u vidu feljtona, a na stranicama "Subotičkih novina", tokom 1991. i 1992, kontinuirano i objavljivani. No, svoje istinsko literarno oknjiženje Krstić će upriličiti godine 1995, kada, u samostalnom izdanju, publikuje roman Kaštel Beringer. Iako već u startu obremenjen višestrukom autsajderskom pozicijom (relativna anonimnost autora, koji je, uz to, izdavač i urednik vlastite knjige, te stilističko-tematska struktura romana izglobljena iz glavnih tokova srpske proze, kao i odsustvo ikakvog lobiranja), Kaštel Beringer se našao u samom vrhu tadašnje prozne produkcije. Godine 1999, u izdanju novosadskog "Kairosa", Krstić objavljuje knjigu Potraga za ulicom divljih kestenova, u podnaslovu Subotičke uspomene (na) Danila Kiša. Naime, Subotica - grad u kojem se Kiš rodio - ostala je zatamnjena mrlja u piščevom životopisu. Boško Krstić se latio posla da tu neosvetljenu tačku ponešto iluminira. Naslov ove knjige sugeriše i njen sadržaj. Čitalac će tu uočiti prevashodno dva sloja: istraživački, usmeren ka traganju za Kišovom rodnom kućom, kao i evokaciju detalja koji Kiša dovode u vezu sa rodnim gradom; i paušalno rečeno, literarni, interžanrovski, koji sublimiše esejistički, prozni, pa i autobiografski izričaj. Kao što je i Danilo Kiš iz jednog pisma svog oca, Eduarda Sama, ispleo Peščnik tako je i Krstić, na osnovu notorne činjenice da je naš pisac rođen u Subotici, posredstvom faktografije i fikcije, ispisao ovo štivo, i tako dodao još jednu - uopšte ne beznačajnu - kockicu kojom mozak Kišovog lika i dela biva potpuniji. Lišen lokalpatriotske emfaze i distancirajući se od bilo kakvog svojatanja, autor je, prilježno istražujući arhivsku građu, uspeo da detektuje lokaciju kuće u kojoj je Danilo rođen i u kojoj je tekao prve godine svog života; takođe je pronašao i relevantne podatke o Kišovim roditeljima. Sve je propraćeno dokumentima - fotografijama, faksimilima tadašnjih gradskih mapa i fakata iz matičnih knjiga. Narečena arhivska građa potkrepljena je navodima iz Kišovih intervjua, poetičkih tekstova i proze, a da bi se sve to dovelo do neslućenih, i reklo bi se, kardinalnih saznanja. Elem, zgrada u kojoj je sada nastanjen autor ove knjige podignuta je baš na mestu srušene Kišove rodne kuće; uz to, u ulici koju ukrašava mnoštvo stabala divljeg kestena, baš kao u negdašnjoj Bemovoj (i u Ranim jadima, dakako), sada Ćirpanovoj ulici (u kojoj, gle slučaja! živi još jedan poštovalac i savremenik Kišov - Draško Ređep), gde ih, više, nema. Šta je tu život, a šta literatura? Gde je granica između stvarnosti i fikcije? Oko osnovne teme, poput koncentričnih krugova, prostiru se i drugi motivski nanosi, narativni pasaži, na prvi pogled nekompatibilni sa bazičnim autorovim porivom: reference o sudbinskom putovanju Edena fon Horvata za Pariz, autorova refleksija o svom odustajanju od puta u grad svetlosti; Simon Čudotvorac Ljubiše Ristića u Kelebijskoj šumi; subotička Gradska kuća, koja, sablasno izmeštena, nemo romori sa slike izložene u jednoj budimpeštanskoj pivnici. Ti i takvi, pre svega geografski, ali i autobiografski ekskursi, u sadejstvu sa pripovedačkom perspektivom i esejističkom diskursivnišću, mogu da se čitaju i kao način da se Svet sažme u Tekst, ili - zašto ne - da se Tekst prelije u Svet. Drugi Krstićev roman, Vodolija (2000), našao, se opet, među koricama "Kairosa". U poređenju sa Beringerom, uočljiva je upotreba bliskih prosedea: podudarnost sociopolitičkog bekgraunda, paralelizam u oblikovanju fabule, činjenica da su oba romana pozicionirana na ivici fantastike, aktiviranje sveta faune u funkciji bitne determinante u oblikovanju sižea (u Kaštelu to je stari zec, u Vodoliji jato golubova, naročito se ovo odnosi na predvodnika; u oba slučaja oni korespondiraju sa pozicijom tzv. sveznajućeg pripovedača). I u jednom i u drugom romanu dâ se uočiti apartni simbolički milje, različiti vremenski tokovi, kao i in medias res ekspozicija. U svom najtransparentnijem sloju Vodolija je roman o suši koja je najednom zavladala u izvesnom gradu, i koja je bila sudbinski značajna za život njegovih žitelja. U posvemašnjoj nestašici vode koja je - kao što se zna izvor života, može da se prepozna globalna metafora aktuelnog stanja stvari u određenom vremenu i određenom prostoru. Međutim, voda - pogotovo u interakciji sa plavom bojom - upućuje i na nešto što je, takoreći, nematerijalno, nešto što nastaje i nestaje, što, suštastveno, korespondira sa plavom vazom od žolnai keramike, što određuje sudbinu Harlamova, čuvara u Ermitažu. Voda i plavet punktiraju i prostor gde se susreću stvarno i moguće, realno i fiktivno. Ove dihotomije se prostiru i životom glavnog junaka Jana Romana, konobara u lokalu "Crna mačka", naročito u njegovom ambivalentnom a opsesivnom odnosu prema Magdaleni, kao i posednutošću da stvori svoju kafanu, repliku znamenite "Gradske kafane". Lik Stranca, pozvanog da pomogne u problemu nestašice vode, materijalizuje ideje Vodolije, mudrog starca. A eterična, pa i htonska uspostavljenost ovog zodijačkog znaka projektuje složen simbol koji sublimiše sve slojeve romana, i označena je strašnim urlikom što se, poput kakvog lajt-motiva, sporadično prolama kroz štivo. Izrazito urbana, omeđena antiutopijskim rakursom i minuciozno izvedenim karakterima, u tom i takvom ambijentu, utemeljena u metafizičkom ustrojstvu, ova Krstićeva proza anticipira unekoliko i dešavanja koja su joj, u stvarnosti, prethodila, pa se tako u Vodoliju učitava i dimenzija prekognacije i vizije, što, nesumnjivo, usložnjava značenje ovog romana. Boško Krstić je pisac čije delo bivstvuje postrance od trenda aktuelne, hiperstvarnosne proze. U njegovim knjigama nema proizvoljnih pripovedačevih meditacija niti dijaloga vrlo podobnih onima što se rabe u filmskoj industriji. Krstić je pisac utemeljen u čvrstim koordinatama - dakle disciplinovan i eruditan i precizan. Njegovi romani i eseji međusobno se prožimaju. A građa Krstićevih knjiga interaktivna je sa radom imaginacije, veštinom pisanja, kao i racionalno upotrebljavanim talentom.
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Noviji tekstovi iz ove rubrike:
Stariji tekstovi iz ove rubrike:
|
Povezani članci
levi - box1
levi - box2
Custom HTML advanced (JTricks.com)
![]() |
Najnovije
Dokle će nam Dudova šuma ostati pluća grada?Govoreći o šumama, Subotica ima ne samo njih ... |
Najlepši delovi šuma na pesku** Često se govori da mi stanovnici severne ... |
Natura i Emerald** Koncept i praksa zaštite prirode se u ... |
Još jedno umiruće panonsko jezeroKelebijsko je najstarije vodeno telo okoline grada, voda ... |
Story
Tiha noć, sveta noć** Božićna pesma Tiha noć, sveta noć, koju na božićnoj ponoćnoj misi pevaju stotine miliona vernika u svetu, proslav... |
Subotica na markama** Predstavljanje neke zemlje, kraja ili grada, ili bilo kakve znamenitosti na poštanskim markama djelatnost je kojom... |
Szüreti szabályokElmúlt a szüret ideje - ha csak valaki nem hagyta meg a fürtöket, a téli fagyokra várva, hogy ízes jeges bort kés... |
A kertészsor sor(s)aKertészettel foglalkozott az ottani lakósság, ezért is kapta a Kertészsor nevet az a házsor ami közvetlen a keleb... |
Relax
HatékonyságEgy állítólag közismert anekdota szerint egy menedzser, aki valami közbejött elfoglaltság miatt nem tudott elmenn... |
E, to kod nas ne možeDogodilo se, čitam, pre nekoliko dana, na radost (pojedinih) francuskih medija, koji nisu odoleli da ispale pokoj... |
A helyes táplálkozásrólMi már régen tudjuk, hogy a LIBATÖPÖRTYŰ növényi eredetű étel, - hiszen ki látott még húsevő libát?! De ilyen szé... |
Policajac kaznio policajca - samog sebePrema jednom od navodnih pravila koja određuju koja je vest zanimljiva za medije, a koja nije, ne predst... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum













Zapis o književnim radovima Boška Krstića














