Obljetnica rušenja Narodnog kazališta ili čekajući Godoa

I tako, počela je izgradnja novostarijeg kazališta, a ružnijeg. Mnogi su oduševljeno tužni, nestrpljivo, bar oni koji prežive očekuju, prvu premijeru, a šuška se šuška, bar u političkim krugovalima, da će to biti Becket, drama „Čekajući Godoa". Stariji ne vjerujem da će to iščekati, a mlađima Becket će već biti demode. Poslije uspjele Ristićeve predstave, (Stolice, ne od Ioneska) stolice i luster marš napolje, devastacija kazališta je počela. Jer je on, Ljubiša Ristić, htio avangardno ambijentalno kazalište. I poslije toga se zbilja nešto moralo učiniti i učinjeno je, a dobro je znano da je spoj politike i umjetnosti bastard, a i vraćalo se dugo, kao u Kavafijevoj pjesmi „Barbari nisu došli, a bili su za senatore ipak neko rješenje".

Pred očima mi je subotički časopis „Rukovet" broj 10, 11. 12/ 1996. (en passant, naš odnos prema časopisnoj kulturi, trobroj na cigle 72. stranice), promatram pažljivo naslovnicu časopisa, na njoj je u koloru skica Istvána Hupka, koja predstavlja središnji subotički trg bez kazališta, s pitanjem: Gde je tu pozorište? Na fotografiji korica časopisa Hupka, trg je bez kazališta, što znakovito upućuje da je on (trg) preopterećen, da je u cijelom arhitektonskom kontekstu zbrčkan. Gradska kuća je zaklonjena, kao i pročelne fasade korza, pogled ne može disati, guši se. Hupko ingeniozno ćuti taj suvišak objekata, tu manjkavost te kazališnu zgradu sklanja, ruši.

Po meni je u pravu. Bez kazališne zgrade na tome mjestu Subotica dobiva jedan istinski europski trg s pogledom na „akropoljski zabat", s ozračjem novog i vrijednog još jednog simbola grada. Trg tako arhitektonski biva oblikovan, osmišljen, postojećim objektima u kontekstu, a i ostale građevine s Gradskom kućom, knjižnicom, fontanom i okolne zgrade se organski odnose, zglobno povezuju u estetsku cjelinu. Hupko Herostratski, predlaže da se zgrada ukloni, odnosno sruši, time dobivamo još jedan upečatljiviji simbol grada. Zadržani su korintski stupovi. Kazališnu zgradu dislocirati, sagraditi novi i primjereniji hram Taliji i žiteljima ovoga grada.

No, promenadni političari i nadri umjetnici odlučuju suprotno. Na istom mjestu grade jedan nedorečeni mastodont objekt, koji konkurira cijelom prostoru. Nameće se novo rješenje - da bi se ta zgrada novog kazališta vidjela u punoj veličini i sjaju, satkana od stakla i betona, mora se srušiti i Gradska kuća. Ako ne srušiti, ono je okrenuti za devedeset stupnjeva, zavrnuti joj šiju. Poput one na naslovnoj stranici romana Boška Krstića „Kaštel Beringer". Naime, umjetnik Gradsku kuću okreće za 90 stupnjeva, očito, i njemu je nešto smetalo. Originalna slika nalazi se u restoranu „Apostoli", ulica Kigyó broj 2, Budimpešta. Oslikan je trg Subotice sa „zaokrenutom" Gradskom kućom, a slikar je Hausvir Odon.

Nadam se da budući političari ideju neće realizirati. Na kraju političari koji su demokratskim izborima odlaze, a iza njih ostaje, stupidarija. Naši stari su grad znali znalački planirati i graditi, no došli su novi rušegraditelji.

Pitam se hoće li netko nekada za ovo odgovarati, i hoće li sud vremena, njihovu bolesnu maštu, povijest moći oprati i opravdati. Nadam se da im je svijest čista, ali nemirna.

Ipak treba iščekati Godoa.

Komentari

Dodaj Novi Pretraga

Dodaj komentar
Ime:
Email:	bez obaveštenjasa obaveštenjem
Websajt:
Naslov:
UBBCode:	-boja-aquacrnaplavafuchsiasivazelenalimunastakestenjastatamno plavamaslinastaljubièastacrvenasrebrnatealbelažuta -veličina-sićušnomaloosrednjevelikoogromno
	Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.

 

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."