Rudolf Weiss: Licemjerni potomci pohlepnih vlasti

Home Subotica Οικονομία Cultura Society Vox populi Slike Archive Contact

22.05.2012

Kako sam postao Jugosloven

Đorđe Dragojlović

Nisam oduvek bio Jugosloven, iako sam se rodio u Jugoslaviji... Koje više nema, ali to ne znači da je iz naših srca nestalo nešto što je grupa mudrosera odlučila da ima da ga nema, pa još to izvela u moru (tuđe, ne svoje, naravno) krvi. Ta Jugoslavija i danas predstavlja deo mene, deo mog identiteta. I to mi niko ne može oduzeti. ...

Belföld | Magyar Szó Magyar Szó Minden lehetséges Tomislav Nikolić Megpróbáltuk a lehetetlent Demokrata diadal Vajdaságban Fegyvert és heroint árultak Szabadka | Magyar Szó Magyar Szó Nem a teherautóké az út A hónap végéig felállhat a képviselő-testület Nagyorrúak és hüvelyknyiek Makkhetesen is csomagot osztottak Nem lehetett mindenhová eljutni Danas dnevne novine: Srbija Danas dnevne novine; vesti za 22/05/2012. Izmene saobraćaja za Spasovdansku litiju Otvorena izložba „Olivera Marković“ „Ne zovi me posebnim“ Razbiti strah od belih mantila Stara kartica se stornira, iznos prebacuje na novu „Maj - mesec čistoće“ Učenici iz Čikaga u poseti Beogradu Dani makedonske kulture u Beogradu Povređena devojčica Izložba dečjih radova u Šumicama

Rudolf Weiss: Licemjerni potomci pohlepnih vlasti

Interview

piše: ...

Weiss smatra kako je Zakon o povratu imovine i odšteti samo je iziritirao i ovdašnje i Nijemce u inozemstvu da, osim rehabilitacije, zatraže i povrat otete imovine nakon Drugog svjetskog rata, a onima koji su za njega glasovali prognozira da će im se to obiti o glavu na sljedećim izborima

Nakon Mreže za restituciju, više udruga za povrat imovine i Saveza vojvođanskih Mađara, oštrim kritikama na račun Zakona o povratu imovine i obeštećenju pridružio se i Njemački narodni savez. I dok je tijekom već usvojenog prijedloga Zakona najviše primjedaba bilo na način obeštećenja nasljednika vlasnika čija je imovina oteta poslije Drugog svjetskog rata (supstitucija), one su, nakon neprihvaćanja amandmana SVM-a, proširene na njegovu samu bit. Tako, bar, tvrdi predsjednik Njemačkog narodnog saveza Rudolf Weiss:
"Znali smo da će biti trikova i na njih smo bili spremni; znali smo da neće biti vraćeno sve i odmah i shvaćamo da je ovo pitanje osjetljivo i da ga treba rješavati dijalogom i kompromisom. Unatoč svemu, neugodno smo iznenađeni, prije svega činjenicom da se netko 2011. uopće usudio kroz taj zakon pustiti načelo kolektivne krivnje i na taj način ga u potpunosti obesmišljava. To je nedopustivo i mi, kao i naši partneri iz inozemstva, učinit ćemo sve da ovaj sramni zakon doživi izmjene. Podsjetio bih da nam je prigodom obilježavanja naše 15. obljetnice četrdesetak njemačkih organizacija iz 10 zemalja uputilo najljepšu čestitku riječima da je borba Njemačkog narodnog saveza za prava njemačke manjine u Srbiji i njihova borba. Stoga vjerujem da je ovo samo privremeno 'trik rješenje' vlastodržaca koji na svaki način pokušavaju izigrati zakon kojega donose. Oni koji su ovaj zakon podržali pokazali su iz kojih familija potječu i koji su njihovi 'strahovi svih strahova'. Nepravedno oduzete kuće u kojima trenutačno žive potomci bivših komesara i komandanata očito su žuljale one koji su glasali za načelo kolektivne krivnje, unatoč svim njihovim parolama o građanskoj jednakosti. Na taj su način pokazali da je obiteljska tradicija jača od osjećaja pravednosti, ali su pokazali i svoje pravo lice."
** Mislite na Liberalno-demokratsku partiju i Ligu socijaldemokrata Vojvodine?
Da. Prije svega na njih. I to će ih sigurno stajati glasova na sljedećim izborima. Ne treba zaboraviti da su upravo ove dvije stranke bile najglasnije u svom „antifašizmu" i na taj način za uvođenje kolektivne krivnje. A ne treba zaboraviti niti to da su ove dvije stranke veliki, ako ne i najveći broj svojih glasova dobivale upravo od pripadnika nacionalnomanjinskih zajednica na koje se ovo načelo i odnosi.
** Zbog toga i tvrdite da je Zakon dobio formu kojom sam sebe obesmišljava?
Apsolutno. U Vojvodini su razne vojske za vrijeme Drugog svjetskog rata mobilizirale ovdašnji živalj. A zna se: odbijanje pozivu na mobilizaciju za vrijeme ratnog stanja značilo je samo jedno - smrt strijeljanjem. Sada se činjenica da su se, pod prijetnjom smrću, odazvali pozivu na mobilizaciju koristi kao razlog da se njihovim potomcima uskrati pravo na povrat imovine. Pa to vrijeđa i zdrav razum i svaki osjećaj pravednosti, a usput je i krajnje licemjerno i neetično!
** S obzirom da ste ranije izjavljivali kako je pitanje skidanja kolektivne krivnje s vojvođanskih Nijemaca daleko važnije od povrata imovine njihovim nasljednicima, što mislite kako će se ova forma zakona odraziti na broj onih koji će podnijeti zahtjeve, bilo u zemlji bilo u inozemstvu?
Od 3.901 izjašnjenog Nijemca u Srbiji oko 400 obitelji u prvoj je kampanji poslalo zahtjeve Direkciji za imovinu. Sada za to imamo dvije godine i ovoga ćemo puta nastojati da to učine svi koji potražuju imovinu. Uvjeren sam da će nakon ovoga i mnogi Nijemci iz inozemstva podnijeti zahtjeve za vraćanje imovine. Mnogima od njih to je i moralno pitanje da napismeno dobiju podatke da je od njihovih predaka imovina bezočno opljačkana. Jer, opljačkana imovina ostaje opljačkanom sve dok se ne vrati. Mnogima od njih to će biti kakva-takva satisfakcija zbog činjenice da su kao djeca brutalno otjerani iz zemlje u kojoj su rođeni i u kojoj su živjeli, a jedini »grijeh« bio im je što su Nijemci. Da se zakonom pokušalo biti fer prema nama, vjerojatno bi ta brojka bila manja. Ali, ovako... to je čist bezobrazluk, provokacija i bačena rukavica prema svim žrtvama ratnog i poratnog razdoblja. Ponavljam: ovo će isprovocirati njemački lobi, a sjedište Svjetskog saveza Nijemaca je u Washingtonu tako da se nitko ne nada da će ovakav zakon ostati bez reakcija samo zbog toga što je Berlin pomirljiv prema ovom pitanju zbog naslijeđa Drugog svjetskog rata.
** Kakvim vidite dio Zakona koji se odnosi na isplatu u obveznicama u roku od 15 godina namjesto naturale odštete?
I to je jedan od rabljenih trikova. Svi se slažemo s onim što Mreža za restituciju i sve ostale organizacije već godinama govore, a to je da je naturalna odšteta najpravičnija. Ona ujedno i ne košta porezne obveznike, a upravo se oni time najviše plaše od strane vlasti. Naravno da to nije svugdje moguće jer bi se ispravljanjem ranijih, nanijela nova nepravda prema ljudima koji za to nisu krivi. Međutim, naturalna zamjena je prioritet, a isplata u obveznicama tek krajnje rješenje ovog problema. Na žalost, država i na ovaj način pokazuje svoje licemjerje, koje je i moralno i pravno neodrživo. Jer, na ovaj način država samo želi kupiti vrijeme, zaboravljajući pri tome da, što se stari računi budu gurali dublje pod tepih njihova kasnija naplata će biti veća, teža i bolnija.
** Brojne kritike pretrpio je i iznos od dvije milijarde eura koje je država kroz zakon limitirala za isplatu oduzete imovine u obveznicama. Imate li podatke koliko je vrijedila imovina oteta od vojvođanskih Nijemaca?
Njemački eksperti su 1990. uradili posljednju računicu i nakon toga podvukli crtu. U obzir su uzete i tvornice, i obveznice, i depoziti u bankama, vinogradi, šume, domaće životinje, kuće, štale, okućnice, klaviri, umjetnička djela, pa čak i bicikli. Riječju, obračunato je sve što se moglo podvesti pod pojmom osobne imovine. Na teritoriju bivše Jugoslavije to je iznosilo 65 milijardi dolara, odnosno 50 milijardi eura, a dio koji se odnosi na Srbiju iznosi 32,5 milijardi eura. To je ono što nas zajednički boli, jer tu brojku znamo i mi, a znaju i oni koji su ovaj zakon donosili. Taj račun stoji, a što će se od toga vratiti pitanje je poštenog dijaloga i kompromisa za koje u ovom zakonu ne postoji niti osnova niti naznake. Podsjećam, to je imovina samo vojvođanskih Nijemaca, a gdje su pripadnici drugih naroda od čijih je predaka imovina također otimana?
** Tijekom Drugog svjetskog rata ni životi, a još manje imovina Židova nije bila pošteđena u državama saveznicama Njemačke. S obzirom da je Banat pripadao Njemačkoj kakvim vidite odredbe Zakona po kojima se pravo na povrat imovine daje onim nasljednicima od kojih je imovina oduzeta od strane tadašnjih jugoslavenskih vlasti?
Upravo zbog patnji i stradanja židovskog stanovništva od strane nacista mi smo vlastima predložili da se vremenska granica s 1945. pomjeri unazad četiri godine, jer je stradanje u ovim krajem počelo nacističkim napadom 6. travnja 1941. Drugim riječima: žrtve su žrtve i stoga ono što tražimo za sebe priznajemo i drugima. Potpuno smo svjesni povijesne odgovornosti, a samim tim priznajemo da su i drugi narodi imali teške žrtve. Na žalost, upravo je tu zakon pokazao svoju temeljnu slabost, jer nisu imali u vidu ovu činjenicu. Ovo posebno zato što se kroz ovaj zakon baca kolektivna krivnja na druge, a na svim svjetskim forumima se pokušava to isto skinuti sa sebe. Pa ne može se voditi politika dvojnih mjerila po kojima se jedno pravo traži za sebe, a isto to se uskraćivati drugima.
** Imate li podatke i za oduzetu imovinu Židova, bar u Banatu za vrijeme Drugog svjetskog rata?
Sigurno je da su Židovi bili radan i imućan sloj stanovništva, ali točnu vrijednost njihove imovine koja je oduzeta od nacista nemam. Međutim, ti podaci sigurno postoje u židovskim općinama.
** Prve reakcije na Zakon o povratu imovine i obeštećenju već su uslijedile iz Mađarske. Što mislite kako će se to odraziti na reakcije iz drugih zemalja, gdje je privatni kapital svetinja i osnov za započinjanje nekog posla?
Dobro je rekao predsjednik krovne organizacije austrijskih Nijemaca gospodin Rudolf Reichmann da su pravedno rješavanje ovog pitanja i, prije svega, pravna sigurnost u Republici Srbiji jedina garancija za nove investicije. Inače, doista je prva reakcija stigla iz Mađarske jer je tamošnje Ministarstvo vanjskih poslova pozvalo veleposlanika Srbije u Budimpešti na konzultacije. Mislim da već i to dovoljno govori, napose ako se ima u vidu da se za Mađarsku ovdje često kaže da nam je ona prvi susjed „na vratima Europe". O tome se također trebalo razmišljati s obzirom da se Zakon jednako odnosi i na vojvođanske Mađare, kojih nije malo.
** Protivnici bilo kakvog vraćanja oduzete imovine ovdašnjih Nijemaca često kao argument navode dogovor Tita i Brandta 1973. na Brijunima po kojem je Njemačka tadašnjoj Jugoslaviji isplatila ratnu reparaciju, a samim tim i odštetu vezanu za imovinu protjeranih Nijemaca. Kakav je stav Njemačkog narodnog saveza kada je riječ o ovom pitanju?
Da, to je još jedan od često rabljenih mitova iz bivše SFRJ. Tito je bio austrougarski časnik koji je savršeno govorio njemački i zahvaljujući tome on je s tadašnjim kancelarom Njemačke Willyjem Brandtom pregovarao u četiri oka. I sada svi tumače što su njih dvojica pregovarali u četiri oka. Ali, recimo da se Willy Brandt, kao kancelar jedne strane države, odrekao imovine Nijemaca u Kraljevini Jugoslaviji, to je i maksimalno nekorektno i pravno neodrživo. Hipotetički, da je taj mit čak i istinit, što se to nas tiče? Koga je on od ovdašnjih Nijemaca za to pitao i tko ga je za to ovlastio?

Predsjednik Njemačkog narodnog saveza Rudolf Weiss neugodno je iznenađen i još više razočaran zbog odrednica Zakona o povratu imovine i obeštećenju kojima se oživljava pojam kolektivne krivnje: „Ovim zakonom baca se kolektivna krivnja na druge, a na svim svjetskim forumima se pokušava to isto skinuti sa sebe. Pa ne može se voditi politika dvojnih mjerila po kojima se jedno pravo traži za sebe, a isto to se uskraćivati drugima".