Studijsko putovanje u Bad Arolsen
Focus
piše: Đorđe Dragojlović   

Martin Niemöller evangélikus lelkész példázata: "Amikor Németországban a kommunistákért jöttek, nem álltam ki értük, mert nem voltam kommunista. Aztán a zsidókért jöttek, és én nem álltam ki értük, mert nem voltam zsidó. Aztán a szakszervezeti tagokért jöttek, és én nem álltam ki értük, mert nem voltam szakszervezeti tag. Aztán a katolikusokért jöttek, és én nem álltam ki értük, mert protestáns voltam. Aztán értem jöttek, és addigra már senki sem maradt, aki kiálljon mellettem."

Ko je do sada stao na stranu dvojice mladića prebijenih u Novom Sadu samo zato što su govorili svojim maternjim, mađarskim jezikom? Ko je pokušao da ih brani? Sudeći po onom što se moglo pročitati u medijima, samo političke organizacije vojvođanskih Mađara, štampa na mađarskom jeziku... i poneki autor komentara na vest o događaju ili učesnik (internetskih) foruma.

Malo, veoma malo, posebno ako se uzme u obzir da je država, koja je dužna da obezbedi poštovanje ljudskih prava svih svojih građana, garantovana ustavom i zakonima, oličena u represivnom organu vlasti, ne samo zanemarila svoje obaveze, već i radila upravo suprotno njima. Kako se inače može objasniti postupak policije koja prebijene tretira jednako kao i izazivača incidenta, a dvojicu aktivnih - nogama i rukama - učesnika tretira kao svedoke? Uzgred, imali smo sličan slučaj i u Subotici, kada su u policiju privedene žrtve, a za članovima grupe koja ih je napala - iako su bili prisutni prilikom dolaska patrole - naknadno je pokrenuta potraga, uz savet žrtvama da jave policiji ako ih negde vide...

No, da se vratimo povodu ove priče. Iako je i pravnom laiku jasno da se ono što se dogodilo u Novom Sadu lasno može okvalifikovati kao krivično delo, po nekoliko osnova, policija ga tretira kao prekršaj, konstatujući da su incident izazvale žrtve, koje su ga isprovocirale!? Pamet da stane: legalni organ vlasti, zadužen da obezbedi poštovanje zakona i zakonskih prava, provokacijom naziva korišćenje tih prava!

Novosadski slučaj će svakako imati nekakav prav(osud)ni kraj, ali sve ono što smo ukratko opisali i što se oko njega dešavalo izaziva opravdanu zabrinutost. Pogledajte na online izdanju lista komentare izveštaja koji je novosadski Dnevnik preneo sa konferencije za štampu na kojoj je slučaj obelodanjen: osim časnih izuzetaka (koji su za ono što su napisali dobili svoje od drugih "komentatora", uzgred jednako hrabro skrivenih iza nadimaka!), većina bi, samo da je u prilici, po kratkom postupku presudila - žrtvama! Ne kažu to tako otvoreno, ali sve je jasno, nema laganja... Ko bi rekao da oko nas ima toliko potencijalnih sudija za vešanje, ljudi iza čijih se pristojnih lica krije neki novi Roy Bean, koji je navodno, prema (verovatno ne baš tačnoj) legendi znao samo za jednu presudu: vešanje, dok je troškove „postupka" naplaćivao parama koje bi se našle u džepovima osuđenog.

Zabrinjava dakle ta klaustrofobična atmosfera navodne ugroženosti većinske nacije, u kojoj se jasno prepoznaje ono što je Rudi Supek zvao nacionalističkim sindromom, temama koje nacionalisti koriste nastojeći da racionalizuju svoju mržnju prema drugima, osvetoljubivost prema „onima koji nas ugrožavaju"... Koja se u određenim prilikama, atmosferi u društvu koja pogoduje zagovornicima takvih stavova, uključujući i ponašanje vlasti koja svojim postupcima šalje poruku da je nešto, iako zakonom sankcionisano, moguće nekažnjeno činiti, lako pretvara u fizičko razračunavanje sa onima koji „provociraju"...

Srbija nije fašistička zemlja, ali fašističkih pojava ima i danas u Srbiji, kao i pokušaja rehabilitacije onoga što se rehabilitovati ne može, rekao je nedavno u Subotici predsednik Saveza jevrejskih opština Srbije, Aleksandar Nećak, na komemoraciji Jevrejima deportovanim u Drugom svetskom ratu. Njih više od četiri hiljade, od kojih se tek poneki vratio iz koncentracionih logora, samo su delić ogromne mase od oko 17,5 miliona ljudi čije su sudbine sačuvane u milionima dosijea koje su nacisti pedantno vodili. O njima možete čitati u dva teksta o arhivu holokausta* koje prenosimo u rubrici Press clipping. Subotički Jevreji bili su samo deo ogromnog broja Jevreja, Roma, homoseksualaca, mentalnih bolesnika, hendikepiranih, političkih zatvorenika i mnogih drugih koji su bili nepoželjni za naciste.

Ta je ideologija istorijski poražena, ali oko nas ipak ima onih koji, sve bežeći od nje kao đavo od krsta, u suštini misle isto. A ako se može, onda i učine ponešto...

Da li su incidenti poput novosadskog na tragu fašizma? U najkraćem, za fašizam je karakteristično da se nedemokratskim metodama guše građanske slobode i ljudska prava, a u ekstremnoj fazi stiže se i do fizičkog uništavanja pripadnika nepoželjnih, „nižih" etničkih ili socijalnih grupa. Ima li dakle traga tome? Da nema, ne bi nam trebao Zakon o zabrani diskriminaciji, protiv kog su potmulo romorile pojedine političke grupacije, sve se kuneći kako je neustavan, nepotreban i tako to. To potmulo, tiho protivljenje, o incidentima da i ne govorimo, najbolji je dokaz da nam je ovaj propis, ma kako bio nesavršen, odavno bio nužno potreban.

Rekosmo, novosadski će incident - koji, suprotno tvrdnjama onih koji nas u to uverevaju nije samo jedan od usamljenih slučajeva - dobiti svoj prav(osud)ni kraj. Čak i ako stvarni vinovnici i krivci budu primereno (krivično) kažnjeni, to neće mnogo promeniti. Stanje, atmosfera u društvu koja ne samo da ohrabruje „isprovocirane" pojedince već skoro da ih i podstiče da odgovore na „provokacije" neće se promeniti primerenim kažnjavanjem stvarnih krivaca. Nužno je mnogo više od toga, od energičnog pravljenja reda u snagama reda, do jasno izražene političke volje nosilaca vlasti da se ovakve pojave neće trpeti. Uz poželjno ograđivanje onih koji potmulo terciraju izazivačima, pa i efikasne mere, uključujući i zabrane organizacija zbog kojih je u velikoj meri i iniciran pomenuti zakon. Imamo li kao društvo snage za to? Trebalo bi. A one koji oklevaju valjalo bi poslati na studijsko putovanje u arhiv u Bad Arolsenu, da osete do čega dovodi zatvaranje očiju pred nemanima, opisano na početku ovog teksta.

* Tekst Marka Landlera prenela je 13. avgusta 2007. godine, u skraćenom obliku, i beogradska Politika, u dodatku na engleskom koji je tada radila sa The New York Timesom; koliko je poznato, na srpskom jeziku ga nije objavila
Komentari
Dodaj Novi Pretraga
Dodaj komentar
Ime:
Email:
 
Websajt:
Naslov:
UBBCode:
[b] [i] [u] [url] [quote] [code] [img] 
 
:angry::0:confused::cheer:B):evil::silly::dry::lol::kiss::D:pinch:
:(:shock::X:side::):P:unsure::woohoo::huh::whistle:;):s
:!::?::idea::arrow:
Morate navesti anti-spam kod koji stoji na slici.
 

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."

 

Interview

News image

levi - box1

Feuilleton

News image

Gradovi

News image

levi - box2

Najnovije

Paris Hilton – a bugyi nélküli örökösnő

A tévé, a rádió néhány napig csak erről ...



Poštovanje za stvaraoca Lifku predstavlja oslonac

Kosta Gavras, dobitnik nagrade "Aleksandar Lifka" Festivala evropskog ...



Prostorni plan

Svaka porodica, svako domaćinstvo ima svoj prostorni plan.

Zna ...



Arsenik i stare priče

Skoro polovina stanovnika subotičke mesne zajednice Peščara godinama ...



Diurnarius

Story

News image

Jezera boje duge

Od kako znam za sebe, a sada već prilično toga pamtim, voda jezera Palić bila je zelene boje. Zbog algi, naučio sam k...



News image

Welcome to Chemtrails

 

Subota prepodne je u ataru Subotice, u Starom Žedniku, protekla u znaku takmičenja risara. Dok su gosti gle...



News image

Profesorova formula za šampiona

Kolega iz jednog beogradskog lista napisao je nedavno nešto u stilu da smo zemlja sa sedam miliona selektora... Š...



News image

Beszéljen frízül

A hollandiai fríz kisebbségi nyelv joggyakorlata példaértékű a romániai és szlovákiai magyar anyanyelvű lakosság ...



Relax

News image

Debele žene (opet) grizu!

Verovatno niko ne zna tačno koliko u svetu ima različitih, na svoj način izuzetnih dana, koji se obe...



News image

A Pokol gyakran itt van a Földön

A Pokol gyakran itt van a Földön

Istennel beszélget egy szent ember... Mondja neki: - Uram, szere...



News image

Prodaj rupe!

An Schlaglöchern gibt es in Niederzimmern keinen Mangel, Nidercimern ne oskudeva u udarnim rupam...



News image

Ko drži zlatnu ribicu?

Test inteligencije bio je nešto kao onaj na vozačkom ispitu, krugovi, trouglovi... Shvatio sam to više kao šalu,<...




© 2009. DIURNARIUS
Impressum

JoomlaWatch Stats 1.2.7 by Matej Koval