| Subotički sitni vez |
| Οικονομία | ||||||||
| piše: Đorđe Dragojlović | ||||||||
|
Prodavnice, o buticima ili štandovima na pijacama da i ne govorimo, puni su farmerki, majica, kapa i drugih odevnih predmeta sa natpisima svakojake vrste. Na neke smo indiferentni, neki nas nasmejavaju, poneki su zanimljivi zbog izgleda ili sadržaja, a postoje i oni koje upravo zbog ovih detalja nikada ne bismo obukli. Da li ste pomislili da sami izaberete detalje koji će ukrašavati vašu odeću, da sami odredite kako će izgledati ono što ćete obući? Je li to moguće? Naravno, potražite subotičku firmu Vobis i bićete prijatno iznenađeni mogućnostima i kvalitetom onog što nude, o prihvatljivim cenama da i ne govorimo. Uvod verovatno deluje kao čista reklama, ali u stvari ovo je priča o malom preduzeću koje nastoji ostati na površini uzburkanih privrednih odnosa... U februaru je, u odnosu na isti mesec prošle godine, industrijska proizvodnja pala za 19 odsto i to u 28 oblasti koje čine 99 odsto ovog sektora privrede. Ovo je samo jedna od vesti u čijem kontekstu, hteli mi to ili ne, moramo posmatrati i priču koja sledi, iako njen akter u suštini pripada drugom sektoru, koji jednako, možda i teže podnosi nedaće aktuelne ekonomske krize. Pre svega zbog svojih ekonomskih mogućnosti i gabarita, koji mu ograničavaju fleksibilnost i čine ranjivijim na svaku vrstu tržišnih promena.
Reč je o malim i srednjim preduzećima i radnjama, koje čine devedeset posto ukupno registrovanih 327.000 firmi i kojima pripada i subotički Vobis, o kome govorimo. Navedene vesti malo bi se ticale Jurice Katalinića, jednog od osnivača i direktora ortačkog društva Vobis, kada ono što se iza njih krije ne bi svakodnevno osećao u poslovanju svoje firme. Šta je u stvari Vobis? Zanemarimo suvoparnu definiciju iz registra i pogledajmo šta sami kažu o sebi. Vobis predstavlja sve što Vam je potrebno da biste se obukli u Vašem stilu. Izaberite materijal i model po Vašem ukusu, a mi ćemo se potruditi da u kratkom roku ponesete Vašu kreaciju. Na model iz Vaše mašte možete dodati i moderne detalje putem veza... čitamo na naslovnoj strani njihove atraktivne prezentacije. Kliknite na njihov znak na naslovnoj strani DIURNARIUSA i uverite se sami. Pregledna, jednostavna i zanimljiva prezentacija delo je Jurice Katalinića. Nikakvo čudo, ako se zna da je u društvu sa računarima još od vremena Spectruma, odavno zaboravljene mašine čiji je kapacitet bio, za današnje prilike, zanemarljivih 48 kilobajta. Ali, koristeći programski jezik basic, na njoj je napravio i svoj prvi program, koji je o Čitavog života sam na neki način vezan uz računare. Bavio sam se grafikom, pripremom za štampu, prelomom novina i knjiga... To smo jedno vreme prilično uspešno radili sa dvojicom drugara, sve dok se nije pojavilo takozvano stono izdavaštvo. Veliki proizvođači pustili su u promet programe koje su reklamirali pričom kako uz njihovu pomoć svako može biti sam svoj izdavač, da može kreirati sve, od vizit karte do novinske strane ili čitave knjige. Nije to baš bilo tako, jer za dobru pripremu ipak su potrebna i neka druga znanja, recimo o tehnikama štampe, materijalima na koje se štampa. Ipak, pojavili su se neki klinci koji mnogo toga nisu znali, ali su bili jevtiniji, promenili su se tržišni uslovi i naš se posao raspao, priseća se Jurica.
Igrom slučaja naleteo je na oglas u kom su tražili programera, prijavio se i ispalo je da su to bili prvi koraci ka poslu kojim se danas bavi. Počeo je da pravi programe za mašine za izradu veza, a kada je savladao posao, osvrnuo se i krenuo samostalno. Posredstvom interneta došao je u vezu sa firmom iz Njujorka, za koju je kasnije i radio. Pozvali su me u Njujork, gde sam usavršio programiranje za mašinski vez i dobio i odgovarajući certifikat. Bio sam tamo dve nedelje, mnogo naučio, ali i mnogo radio, pa tako grad nisam ni stigao da vidim. Uslovi su bili takvi: osim što sam učio, radeći za njih ja sam otplatio i troškove putovanja. Posle povratka dve godine sam još za njih radio programe, sve je išlo putem interneta. Trajalo je to sve dok nisam mogao da kupim prvu mašinu za vez i počnem samostalno da radim. To je bila mašina sa jednom glavom, potom smo imali kinesku sa šest glava, a ova sa kojom danas radimo ima četiri glave, najnovija je generacija i nabavljena je iz Japana, priča Jurica. Japanci, kaže on, prave najbolje mašine za vez na svetu, koje kineski proizvođači kopiraju i prodaju mnogo jevtinije. Samo, velika je i razlika u kvalitetu... Šest glava ili četiri glave znače da mašina, koristeći pripremljeni program, odjednom na šest ili četiri kape, majice ili bilo šta drugo može da veze isti detalj, naziv, logotip preduzeća. Ono što mušterija želi. U današnjem obliku firma Vobis osnovana je 2002. godine, sa ciljem da se bavi uslužnom izradom mašinskog veza na svim tekstilnim proizvodima.
Tržišna situacija je trenutno takva da, figurativno govoreći, nema dovoljno posla za sve četiri glave ma mašini za vez, a slobodnog vremena ima i kod laserskog graviranja. Inače, kada se mašine uključe, to je završni, slobodno se može reći lakši deo posla. Srce svega su programi, koji se posebno pripremaju za svaki detalj, za svaku aplikaciju No, postoji i olakšavajuća okolnost, koja u prvom redu zavisi od obima naručenog posla, pa se može dogoditi da vam u Vobisu izradu programa ni ne naplate. Program će u svakom slučaju morati da plate oni koji žele da naruče desetak majica ili kapa sa svojim imenom ili monogramom. Ili, recimo, da nekom poklone komplet čaša, neki suvenir ili sat u drvetu i slično tome u koje će laserski biti ugravirano ono što žele. No, ukoliko se ne odluče za neke izvanredno složene detalje, ovakvi - što je najznačajnije, unikatni - pokloni neće imati nedostižne cene. Naprotiv. Katalinićev Vobis za neke mušterije radi i uslužno šivenje pojedinih delova odeće, sa dodavanjem veza koji naruči klijent. Posebno su zadovoljni saradnjom sa jednom nemačkom firmom, za koju izrađuju kompletan muški donji veš. Dok smo završavali razgovor za ovaj tekst, na ekranu Juričinog računara pojavila se poruka da je stigao mail: bila je to nova narudžba iz Nemačke. Dobar znak, u ovim nimalo lakim vremenima. Kao ptica pod nebom Duže od kompjutera Jurica je zaokupljen jedino vazduhoplovstvom. U Osijeku, gde je tada živeo, kao osnovnoškolac je u vazduhoplovnom modelarstvu postizao izvanredne uspehe. Nastavio je sa padobranstvom, pre skoro četiri decenije i dugo je bio član ekipe subotičkog Aero kluba „Ivan Sarić". Nastavio je putem koji se gotovo podrazumeva za zaljubljenike u vazduhoplovstvo, pa je postao jedriličar, nakon toga i motorni pilot. Danas se bavi sve popularnijim vidom vazduhoplovnog sporta, paraglajdingom. To je ono kada se čovek sa neke uzvisine ili visoke padine, naoružan padobranom i dobrim vetrom, otisne u slobodan vazdušni prostor. Ponekad, kao i prilikom pokretanja vlastitog biznisa, start nije nimalo lak, ali veličanstveni osećaj slobodnog klizanja između zemlja i nebe, koje se može uporediti sa letom ptica, nadmašuje početne teškoće.
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Noviji tekstovi iz ove rubrike:
Stariji tekstovi iz ove rubrike:
|
Najnovije
winnerJavio se pre nekog vremena Mišika - pardon, ... |
Рушитъ, рушитъ, рушитъ!Izvinjavam se, poštovani čitaoci: greška, valjda loše pogođena ... |
Put u Evropu može biti jeftin i zabavanMobilnost mladih je jedan od modela kojim se ... |
Digitalna bibliotekaPoslednjih godina, biće i poslednjih decenija, broj čitalaca ... |
Story
Beszéljen frízülA hollandiai fríz kisebbségi nyelv joggyakorlata példaértékű a romániai és szlovákiai magyar anyanyelvű lakosság ... |
Obilježena prva godišnjica «Diurnariusa»Žalosna priča o škrtim financijerima «Godinu iza nas opisao bih kao godinu punu izazova i ra... |
Uzbunjujuće proroštvoŠto će biti s kršćanima? Nalaze li se zapadni kršćani pred neslućenim nedaćama, tema je sve brojnijih diskusija k... |
Káprázatos, remek filmA földkerekség minden részén számtalan embertársunk s nem kisebb számú különféle szervezet szüntelen hadakszik környe... |
Relax
Ko drži zlatnu ribicu?Test inteligencije bio je nešto kao onaj na vozačkom ispitu, krugovi, trouglovi... Shvatio sam to više kao šalu,<... |
Forró teát a hőségben?Itt a nyár, a meleg napok ideje, s van is belőlük elég, legalább is pillanatnyilag... A meteorológusok szerint hőségr... |
Velencében bezárt az utolsó moziVárosunkban, pontosabban Palicson, mert ott történnek majd a legjelentőssebb dolgok, a napokban kezdődik, most már a ... |
Svi smo mi (pomalo) kolericiUjka Pajo, da li je izgubljena stvar za koju znaš gde se nalazi? -- pitali su nekom prilikom trojica nećaka ... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum







Uvod verovatno deluje kao čista reklama, ali u stvari ovo je priča o malom preduzeću koje nastoji ostati na površini uzburkanih privrednih odnosa... U februaru je, u odnosu na isti mesec prošle godine, industrijska proizvodnja pala za 19 odsto i to u 28 oblasti koje čine 99 odsto ovog sektora privrede. Ovo je samo jedna od vesti u čijem kontekstu, hteli mi to ili ne, moramo posmatrati i priču koja sledi, iako njen akter u suštini pripada drugom sektoru, koji jednako, možda i teže podnosi nedaće aktuelne ekonomske krize. Pre svega zbog svojih ekonomskih mogućnosti i gabarita, koji mu ograničavaju fleksibilnost i čine ranjivijim na svaku vrstu tržišnih promena.
brađivao podatke dobijene ispitivanjem čelika.
Naš je cilj bio da kvalitet veza podignemo na što veći nivo. Upravo zbog toga smo osećali potrebu da uvedemo nove tehnologije u naš proizvodni program, pa smo nabavili najsavremeniju lasersku mašinu za lasersko sečenje i graviranje tekstila. Uvođenjem ove mašine postigli smo neuporedivo brži i kvalitetniji rad na vez-mašini prilikom izrade i najkomplikovanijih aplikacija koje se koriste u tehnologiji mašinskog veza. Na taj način smo u mogućnosti da udovoljimo i najsloženijim zahtevima naših mušterija. U tehnici laserskog graviranja nismo se ograničili samo na graviranje na tekstilu. Otišli smo korak dalje i sada graviramo na gotovo svim materijalima, kao što su staklo, keramika, prirodni i veštački kamen, drvo, plastika, klirit, akril itd... Skoro sve, osim metala. Ono što nas još čini izuzetnim jeste mogućnost graviranja okruglih predmeta, poput čaša, flaša, šolja, objašnjava Jurica.
. Što je zamišljeni detalj jednostavniji, odnosno što je manje boja u igri i što je manje uboda potrebno da se realizuje zamišljeno, to je i program jednostavniji - ujedno i jevtiniji. Važi naravno i obrnuto: ako je aplikacija složena, sa više detalja i desetinama hiljada uboda, izrada programa je zahtevnija, on je komplikovaniji, dakle i skuplji. Proverite, uostalom, na njihovoj prezentaciji.










