| Crvena linija |
| Cogito, ergo sum(njam) | ||||||
| piše: Ana Davidov | ||||||
|
Svi događaji u ovoj priči su istiniti doživljaji iz života pojedinca. Svaka sličnost sa stvarnom državom i ličnostima je, pak, sasvim slučajna.
Ali, opet, na neki način je zanimljivo živeti ovde... Jedan dan mi kažu da sam u Jugoslaviji, drugi u Srbiji i Crnoj Gori, treći u Srbiji -- pa ko zna gde ću biti sutra? Baš sam proputovala... Ne znam, ja nekako smatram da sam uvek bila, i da ću uvek biti Vojvođanka... Mada, mislim da bi bilo pametnije, kada me pitaju koje sam nacionalnosti, da kažem da sam neopredeljena. Šta znam, bilo šta da kažem pogrešim. Majku mu... Ja sam Vojvođanka u duši, a po nacionalnosti neopredeljena. Pa neću uvek nekog da naljutim. Ne znam, svi su nešto čudni kad se dođe na pitanje nacionalnosti. I svi se nešto razmeću sa tim. Ja sam „naš" tim se ponosim, on je „njihov" njega mrzim. Ništa mi to nije jasno... Pa ja sam žensko, da li to znači da treba da nacrtam simbol ženskog pola na čelo i mrzim muškarce samo zato što nisu žene? Pfff... Pa ne znam, meni je to... da prostite... nekako glupavo. Ali dobro, to je samo moje mišljenje, možda ja grešim... Ajde da ljudi mrze samo te „njihove" ko god da su oni, ali gledam današnje mlade, pa sve nešto pričaju mrzim ovo, mrzim ono... A na kraju krajeva, zar nije sve ono što mrzimo ono što zapravo ne razumemo. Auuu... Mi nekako baš svašta ne razumemo? Auuu... A kažu da na mladima svet ostaje. Auuu... Svet ga je izgleda baš, da prostite, naje... P.S: Da se niko ne uvredi...
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Noviji tekstovi iz ove rubrike:
Stariji tekstovi iz ove rubrike:
|
Najnovije
Jednim udarcem sedam...Svi dobro znate priču o Davidu i Golijatu. Znate ... |
Subotica je svakodnevna inspiracijaVaše ekselencije, poštovani gospodine ministre, poštovani odbornici, dragi ... |
Őrültség lenne Prométheuszt ismét bilincsekbe verniExcellenciás hölgyek és urak, miniszter urak, polgármester úr, ... |
Post festum: STRAIGHT AHEAD!Da bi bio stvarno velik, Festivalu je neophodna ... |
Story
Jtsee li zalni?Zaavljhuujći nobniečoj mćoi ljdksuog mgzoa, pemra irtažsiavnjima zansntevknia sa Cmbargeida, njie vžano kjoim su ... |
Jezera boje dugeOd kako znam za sebe, a sada već prilično toga pamtim, voda jezera Palić bila je zelene boje. Zbog algi, naučio sam k... |
Welcome to Chemtrails
Subota prepodne je u ataru Subotice, u Starom Žedniku, protekla u znaku takmičenja risara. Dok su gosti gle... |
Beszéljen frízülA hollandiai fríz kisebbségi nyelv joggyakorlata példaértékű a romániai és szlovákiai magyar anyanyelvű lakosság ... |
Relax
Debele žene (opet) grizu!Verovatno niko ne zna tačno koliko u svetu ima različitih, na svoj način izuzetnih dana, koji se obe... |
A Pokol gyakran itt van a FöldönIstennel beszélget egy szent ember... Mondja neki: - Uram, szere... |
Prodaj rupe!An Schlaglöchern gibt es in Niederzimmern keinen Mangel, Nidercimern ne oskudeva u udarnim rupam... |
Ko drži zlatnu ribicu?Test inteligencije bio je nešto kao onaj na vozačkom ispitu, krugovi, trouglovi... Shvatio sam to više kao šalu,<... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum

Elem, ne znam šta se to dešava sa ovim svetom... Možda je to uvek bilo tako, a samo ja to nisam primećivala? Moguće... Ali već mi je dosadila ta opsednutost debelim crvenim linijama sa karte sveta, koje su toliko bitne ljudima, a izgledaju kao slučajno povučene... Zašto bih mrzela nekog kome se slučajno desilo da je rođen sa pogrešne strane debele crvene linije, kada zapravo ni ne znam koja je „prava" a koja „pogrešna"? I nešto je još zanimljivo - deca u školama primećuju kako se „naša" debela crvena linija sve više smanjuje i imaju sve manje gradiva iz geografije...









