Ambasada u Sarajevu, u Radničkoj ulici Drugog ožujka ove godine ubijen je predsjednik Gvineje Bisao, Joào Bernardo Vieira, zvani Nino, objavila je „Politika" 3. ožujka (http://www.politika.rs/rubrike/Svet/Ubijen-predsednik-Gvineje-Bisao.sr.html). Predsjedništvo Bosne i Hercegovine donijelo je 28. siječnja ove godine odluku da izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika Gvineje Bisao, njegovu ekselenciju dr Desideriusa Ostrogonca da Costu proglasi personom non grata i naložilo mu da u roku od dva dana napusti zemlju. Vijest je kod nas, ako nas sjećanje ne vara, 3. veljače prenijela Beta. I gotovo nitko više. Pomenutoj ekselenciji je siječnja 2008. godine akreditaciju povuklo Ministarstvo spoljnih poslova Crne Gore. Ostrogonac je prije toga hapšen u Hrvatskoj, gdje je bio veleposlanik pomenute afričke zemlje...

 

Jedan od retkih portreta Dezidera Ostrogonca

 

No, dobro, upitaće svaki dobronamjerni čitalac koji je pročitao prethodne redove, ali kakve sve to veze ima sa nama u Subotici? Veza je vrlo jednostavna, njegova ekselencija dr Ostrogonac naš je čovjek, rođeni Subotičanin, a - osim vijesti iz prve rečenice, koja je na neki način dala povoda ovom tekstu - sve ostalo je neka vrsta diplomatsko-kriminalne priče, koju možemo ispričati u tri čina.

Diplomata ili opsjenar?

(Čin prvi: Tko je ovaj čovek; članak objavljen u proljeće 2008. godine)

Zagonetni Dezider Ostrogonac. U knjizi "Svijet lopova: opasnost nove globalne mreže organiziranog zločina" (Claire Sterling: Thieves' World: The Threat of the New Global Network of Organized Crime), izdatoj 1994. godine, koja ima 304 strane, i u knjizi istog autora "Oktopod: duge ruke međunarodne sicilijanske mafije" (Octopus: The Long Reach of the International Sicilian Mafia), izdatoj 1991. godine na 384 strana, među stotinjak najčešće spomenutih imena nalazi se i ime Dezidera Ostrogonca.

U hrvatskim medijima objavljena je informacija po kojoj je prije šest godina Ministarstvo prometa izdalo uputstvo svim lučkim kapetanijama da sve plovne dozvole izdate u konzularnom odjelu Gvineje Bisao u Omišlju smatraju nevažećim, jer su mišljenja kako su izdate radi izbjegavanja carinskih i ostalih taksi. Naime, još je 17. siječnja 2001. godine u Omišlju otvoren počasni konzulat Gvineje Bisao, koji je izdavao plovne dozvole. Izvještavano je kako je oko 300 dozvola izdato prije no što su pritvoreni vlasnici jedne privatne nautičke tvrtke, radnici lučke ispostave i otpravnik poslova veleposlanstva Gvineje Bisao u Hrvatskoj, dr. Desiderio Ostragon da Costa. Navodno se policija tim slučajem bavila mjesecima ranije, ali je diplomatski imunitet predstavljao prepreku za premetačinu.

Zgrada veleposlanstva u Jurjevskoj 51 (Zagreb)	Ambasada u Sarajevu, u Radničkoj ulici

Policija je kasnije priopćila kako je navodni lažni otpravnik poslova veleposlanstva Gvineje Bisao u Hrvatskoj, Desiderius Ostrogonac da Costa osumnjičen kako je bio vođ organizirane skupine koja se bavila izdavanjem lažnih plovnih dozvola te zapadnoafričke države. Nalog o hapšenju je uručen da Costi u bolničkoj sobi u kojoj se nalazio zbog navodnih problema sa srcem. Policija je opovrgnula kako je da Costa prethodno doživio jak srčani udar i kako je 15 minuta bio klinički mrtav, što je izjavio njegov odvjetnik . Dok su sobu da Coste danonoćno  čuvali policajci, počela je diplomatska borba. Njegov branilac se pozivao na diplomatski imunitet, te da je povređena eksteritorijalnost diplomatskog predstavništva.

U javnosti je Desiderio Ostragon da Costa ubrzo nazvan lažnim diplomatom  koji je »haračio« po Hrvatskoj. Ispostavilo se kako je na Trgovinskom sudu u Rijeci upisana firma AMBRA - Zagreb d.o.o. za hotelijerstvo i turizam čije je utemeljitelj upravo Desiderius Ostrogonac da Costa, vlasnik njemačke putovnice izdate na zagrebačku adresu.
Čovjek iz okoline?

Krajem 2003. godine je jedan od najprodavanijih tjednih listova u Hrvatskoj, "Nacional", objavio članak pod naslovom "Šarmer koji je prevario Mesića, Matu Granića, Tuđmana i Piculu", u kome opisuje zgode Dezidera Ostrogonca, veleposlanika Gvineje Bisao. "Nacional" je objavio kako se "veleposlanik" infiltrirao u najviše društvene krugove koji su od njega kupovali diplomatske isprave i registarske tablice za 5.000 eura. Prema pisanju "Nacionala" da Costa je imao slične zataškane diplomatske afere u nizu evropskih zemalja, da je 90-ih godina privođen u Nemačkoj, Austriji, Švajcarskoj, ali da je bio puštan i prognan kako bi se izbegla bruka.

Na svjetlo dana je izišlo kako je Mate Granić, HDZ-ov ministar inozemnih poslova sa svojom administracijom uspostavio diplomatske odnose s Gvinejom Bisao i sudjelovao u proceduri imenovanja da Coste u Hrvatskoj. U njega nije sumnjao ni Granićev nasljednik Tonino Picula. Čak je 2000. godine organiziran dolazak ministra inozemnih poslova Gvineje Bisao, osobe predstavljene kao Iaia Djalo, koji je dočekan na zagrebačkom aerodromu uz sve državne počasti, i koga je primio i predsjednik Hrvatske Stipe Mesić.

Nakon hapšenja se počelo kalkulirati kako je da Costa svoj status diplomate mogao pribaviti od nekog korumpiranog činovnika, jer su se u kaotičnom sistemu Gvineje Bisao smjenjivali pučevi. Čak je postalo vjerojatno kako je dobio autentične papire tamošnjeg ministarstva inozemnih poslova. Da Costa je imao plan da pored Zagreba i Sarajeva, otvori i predstavništvo Gvineje Bisao  u Beogradu. Prema pisanju "Nacionala" od prije više godina, da Costa je, navodno, Mađar iz Vojvodine, rođen 1942. pod imenom Konstantin Ostrogonac. Prema drugim izvorima, rođen je 1947. u mađarskom mestu Sigetvar, a prezime Ostrogonac je izveo iz zemljopisnog naziva Ostrogon, te kako je govorio da navodno potječe od loze Nikole Zrinskog poginulog kod Sigeta i da zato želi dobiti i hrvatsko državljanstvo, što mu ipak nije uspjelo.

Zastava Gvineje Bisao

Grb Gvineje Bisao

O da Costi se govorilo kako je nosio skupi sat i šarenu narukvicu poput afričkog talismana, da je jako dobro govorio njemački, da je tvrdio da vlada mađarskim i portugalskim jezikom, te nekim afričkim dijalektima. Prema nekima je hrvatski ponekad govorio vrlo loše, baš kao stranac, ali bi po drugima ponekad progovorio veoma tečno. Navodno je doktorirao pravo, a brzo se uklopio u zagrebački džet-set koji je razveseljavo anegdotama o svjetskim diplomatskim velikanima i svojim ljubavnim pustolovinama s ženama raznih nacija i rasa.

Problemi

Do problema je došlo kada je vlada Bosne i Hercegovine neslužbenim faksom obavijestila Hrvatsku kako je Desideriusu Ostrogoncu da Costi istekao mandat predstavnika Gvineje Bisao i kako bi mu trebalo oduzeti diplomatsku putovnicu i imunitet. Navodno je da Costino veleposlanstvo ostalo dužno pozamašnu najamninu hotelu "Holiday Inn".

Na sudu se Ostrogonac branio na njemačkom jeziku, ono se oteglo i trajalo je i tijekom 2007. godine, a saznajemo (prema pisanju riječkog "Novog lista", 20. veljače 2004. godine) kako je Gvineja Bisao službeno odgovorila Hrvatskoj kako je Desiderius Ostrogonac da Costa pripadnik njihova diplomatskog kora. Inače je jednog od da Costinih advokata  riječka policija privela prilikom hapšenja članova albanske mafije.

Novinari su saznali kako je veleposlanstvo Gvineje Bisao u Zagrebu otvoreno 1999. godine, u vrijeme kada je ta afrička državica praktično bila bez vlade. Hrvatski mediji su kritizirali Ministarstvo inozemnih poslova jer im nije bilo sumnjivo da zemlja u kojoj bjesni građanski rat otvara veleposlanstvo u dalekoj Hrvatskoj, a njen "konzulat" u Omišlju na Krku izdaje dozvole za plovila u Hrvatskoj, mada ta država uopće i nema svoju flotu!

Približavanje

Tijekom 2003. godine, kada je podignut spomenik Draži Mihailoviću u Ivanjici,  ostalo je zabilježeno kako su taj događaj uveličali veleposlanici Konga, Burkine Faso i  Gvineje Bisao. S obzirom da Gvineja Bisao u našoj zemlji nema veleposlanstvo, može se samo pretpostavljati tko je bio veleposlanik.

U jesen 2006. godine je pak predsjednik novoproglašene republike Crne Gore Filip Vujanović primio veleposlanika Gvineje Bisao, dr Desideriusa Ostrogonca da Costu, s kime je razgovaro o gospodarskim potencijalima i suradnji. Izdato je i priopćenje za javnost o tom događaju.

I još nešto. Prema podacima Ministarstva inozemnih poslova Republike Srbije koje su ovog meseca osvežene, Gvineju Bisao u Srbiji predstavlja kancelarija u Zagrebu, upravo na adresi na kojoj živi Dezider Ostrogonac. Ukoliko je točna informacija da je poreklom iz naše okolice, bilo s ove ili one strane srpsko-mađarske granice, dolazak u Srbiju mogao bi razjasniti i neke druge zagonetke.

Jedino ostaje pitanje hoće li Dezider otići i na Kosovo i tamo odigrati svoju igru veleposlanika.

Potraga za Ostrogoncem

(Čin drugi: njegova ekselencija vaterpolista)

Nakon što je tekst koji smo (uz neznatne izmjene) citirali u prvom činu objavljen s proljeća prošle godine, krenuli smo u potragu za porijeklom veleposlanika. Ne samo što su ga medijski izvori dovodili u vezu s Vojvodinom, nego je i prezime govorilo kako bi mogao biti iz ovih krajeva... U nadležnim službama su nam izašli u susret, pokušali pronaći podatke o njemu, ali bez uspeha. Ni kao Dezider, Deže ili Dezső, pa ni kao Konstantin - iako to ime, koje su navodili neki mediji, izgleda da Ostrogonac nikada nije koristio, a možda ga je netko i zamenio sa šefom (director) veleposlanstva Gvineje Bisao u Portugalu, koji je i tada, i danas, bio Constantino Costa. Ili, s nekadašnjim otpravnikom poslova briselskog veleposlanstva, zaduženim za Beč, koji se zvao José Francesco da Costa.

Potraga je dakle bila bezuspješna, nismo na njega naišli nigdje u Vojvodini. Usput je stvar počela poprimati i sumnjive note. Naime, na službenom sajtu vlade Gvineje Bisao navedena su samo tri veleposlanstva ove zemlje, u Belgiji, Francuskoj i već navednom Portugalu, te konzulati u Nizozemskoj i Luksemburgu. Ovaj drugi je kasnije nestao sa sajta. Istodobno, prema podacima koje je CIA imala na svom sajtu, ova mala afrička zemlja imala je veleposlanstva u Austriji, Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj, Luksemburgu, Nizozemskoj, Norveškoj i Portugalu, te konzulate u Španjolskoj, Švedskoj, Švicarskoj i Velikoj Britaniji.

Razlika je očevidna, a upada u oči kako se tu nigdje ne spominje Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora... CIA istina pominje Beč, koji je, kako će se pokazati, bio - i vjerojatno ostao - značajan centar operacija njegove ekselencije, ali nije navedeno ime šefa misije.

Do obrta je došlo koji mesec kasnije, u svibnju 2008. godine. Potražio me je znanac i rekao kako je čitao tekst o Dežeu Ostrogoncu, kako ga poznaje, da je rodom Subotičanin, koji je tu završio osnovnu školu, bavio se plivanjem, bio član vaterpolske ekipe. Istina, bio je mlad i fizički ne baš spreman za izazove ovog sporta, pa je uglavnom bio zadužen za lopte: tada se vaterpolo još igrao kožnim loptama, koje je valjalo uredno mazati mastima, da bi izdržale vodeni tretman... Dobio sam od njega i fotografiju, snimljenu 1962. ili 1963. godine u Somboru, te Ostrogončevu posjetnicu. Saznao sam kako je Ostrogonac povremeno dolazio u Suboticu, vozeći velika kola sa diplomatskim tablicama, iz kojih je izlazio ne baš protokolarno obučen: u sandalama, i tako to... A svojedobno je, 1964. ili 1965. godine, otišao u inozemstvo, i ostao tamo.

Na posjetnici veleposlanika Ostrogonca bila je navedena adresa u bečkoj Kölblgasse, s brojevima telefona i faksa, te na Tuškancu 31 u Zagrebu, s brojem telefona. Rukom je bio dopisan i broj mobitela, registriranog u Hrvatskoj. U utorak 27.svibnja sam popodne pozvao broj u Zagrebu, nitko se nije odazvao. Okrenuo sam hrvatski mobitel, dopisan na posjetnici, opet se nitko nije odazvao. Okrenuo sam konačno broj u Beču, na kom se nakon izvjesnog čekanja javio neki gospodin, čiji je izgovor bio bliži hoch-deutschu nego li uobičajenom bečkom. Rekao sam kako tražim veleposlanika dr Ostrogonca, na što sam dobio odgovor da ne zna gdje je, odavno ga nije ni vidio, jer ga na toj adresi nema već više od dvije godine. Ostavio sam broj svog telefona i zamolio da veleposlaniku, ako se slučajno javi, prenesu kako ga tražim.

Nije prošlo ni desetak minuta nakon tog razgovora, a zazvonio je telefon sa kojeg sam zvao i, na moje iznenađenje, javio se upravo dr Ostrogonac. Počeo je razgovor na vrlo korektnom nemačkom, rekao da je obaviješten kako ga netko traži s ovog broja i pitao zašto ga tražimo. Objasnio sam da sam novinar, da smo mi na osnovu pisanja hrvatskog tiska pisali o njemu, ali da u tom momentu nismo znali da je podrijetlom Subotičanin. Pitao je na kom jeziku možemo razgovarati. Rekao sam da možemo i na njemačkom, ali i mađarskom, srpskom ili hrvatskom... Nisam stigao nastaviti, jer je odmah prešao na mađarski i dalje smo svo vrijeme razgovarali na mađarskom.

Imádom Szabadkát

Hülyeség amit írtak, Horvátországban nem csináltam semmi törvényelleneset, be is pöröltem az újságokat, egy pört, a Nacional ellen, már meg is nyertem. Csak kis csónakokat jegyeztem be, a pénzt nem is használtam, a beteg gyerekek számára utaltam... Igen, Szabadkán születtem, imádom Szabadkát, nemsokára jövök  is, néhány nappal előbb jelentkezek Önnek... Igen, Guinea Bissau nagykövete vagyok, Zágrábban 1999. óta, de Belgrádban is, Szlovéniában, Montenegroban. Most Szarajevóból teljesíttem missziómat, igaz, visszavonták a diplomáciai imunitásomat, de az majd helyre kerül... Nem csak mellúszó voltam, gyorsúszásal is foglalkoztam... Nincs német útlevelem, guineai diplomáciai útlevelem van, benne az is áll, hogy Szabadkán születtem...

Bio je fin, učtiv, čak i kada sam ga pitao o optužbama na njegov račun. U izgovoru se povremeno osjećao blag utjecaj njemačkog jezika. Na kraju smo razmenili brojeve mobitela, jer sam mu rekao kako bih želio s njim razgovarati kada dođe u Suboticu. Odgovorio je kako nema problema i dao mi je broj, rekavši kako nema nikakve veze s veleposlanstvom, da je to njegov privatan broj, ali da ću ga narednih desetak dana teško naći, jer ima posla u Africi, a potom u Zürichu... Negdje nakon toga dolazi u Suboticu. Još mi se nije javio.

Ispostavilo se da smo imali pogrešan datum njegovog rođenja. Oboružani novim podacima, ponovo smo potražili nadležne službe i vrlo brzo ustanovili kako je Deže Ostrogonac rođen u Subotici, 18. prosinca 1944. godine. Od svih medija do sada je, koliko nam je poznato, samo crnogorski portal njegoskij.org krajem siječnja ove godine objavio ove, točne podatke.

Prema matičnim knjigama, roditelji su mu bili Ferenc Ostrogonac i Hegedűs Gizella, a zabilježeno je i da se 9.studenog 1963. godine vjenčao s Katom Kosoruš, rođenom 1945. godine u Novom Bečeju. Brak je međutim sudski razvrgnut već nakon pol godine, 14. svibnja 1964.

Zaglavlje svedočanstva

Detalj svedočanstva sa delom ocena

Vladanje - odličan. Detalj svedočanstva Dežea Ostrogonca o završenom osmom razredu

Konzuli i savjetnici

(Čin treći: povlačenje sa ex-YU teritorije?)

Ostrogonac je u našem razgovoru pomenuo i Sloveniju, ali o nekoj njegovoj tamošnjoj misiji nigdje nismo naišli ni na kakav podatak. Ni na sajtu tamošnjeg ministarstva inozemnih poslova, pa ovu zemlju izgleda možemo izostaviti iz priče.

Hrvatska je sa Gvinejom Bisao diplomatske odnose uspostavila 1997. godine, a misija u Zagrebu uspostavljena je 1999. godine. Prvo na Tuškancu 31, i tada je Ostrogonac imao nižu funkciju, prvog tajnika, i šefa, mnogo tamnije puti, vjerojatno zbilja Afrikanca. Posao ovog potonjeg navodno je bio trasirati put za dolazak veleposlanika koji bi pokrivao cijelu istočnu Europu, uključujući i Rusiju. No, povukao se nakon nekog incidenta (sina su mu skinhedsi navodno prebili u Moskvi), pa je Ostrogonac avanzirao: prema hrvatskim medijima, u otpravnika poslova, a prema vlastitoj tvrdnji, u veleposlanika (ambasadora). Uostalom, to je odštampao na posjetnici, još prije no što je, nakon povlačenja svog crnoputog šefa, sjedište misije preselio u Jurjevsku 51.

Negdje iz tog perioda potječe i počasni konzulat na Krku, čije su aktivnosti konačno i dovele do postupka pred riječkim sudom. Danas je to usamljena privatna kuća na obali, hotel "Rivijera" i mali poluotok. Sve je to veleposlanik, navodno, namjeravao otkupiti u ime Gvineje Bisao. Tu je Ostrogonac izdavao plovidbene dozvole, prema optužnici, nezakonito, za luksuzne jahte, čime su vlasnici izbegavali poreze i takse. Najviše je izgleda profitirao vlasnik "Nautike Mulović", Rudolf Mulović, čijih je stotinu i osamdeset luksuznih brodica dobilo papire afričke državice, koja ni nema vlastite flote, iako je na obali Atlantika.

Počasni konzul, sa službenim kolima veleposlanstva Gvineje Bisao i CD tablicama, Mulović je, zajedno sa suprugom Jasminkom (Ostrogončevim generalnim konzulom u Sarajevu), optužen zajedno sa veleposlanikom da Costom, uz još pet osoba: Vesnu Jakovac (koju je predstavljao kao svoju ljubavnicu) i njenog supruga, Božidara Šegotu, zatim šefa lučke kapetanije u Omišlju, Darija Šokota, te Slobodana Zjačića.

Da Costina diplomatska kolonija na Krku uplela se u mutne vlasničke odnose, pa je on zamolio banku za reprogram dugova. Rezultat je izgleda bio povoljan, pošto se među konzulima i savjetnicima u sarajevskom veleposlanstvu našao i jedan od direktora banke Hypo Alpe Adria, Goran Šarić. A Borisa Maletića je na proslavi njegovog rođendana Ostrogonac svečano razriješio funkcije savjetnika veleposlanstva u Sarajevu, najavivši njegovo imenovanje za generalnog konzula u Beogradu...

Higijenski razlozi

Bilo kako bilo, suđenje u Rijeci 2007. godine još nije bilo okončano, a Ostrogonac, koji je formalno bio uhapšen, u međuvremenu je napustio Hrvatsku, ne vraćajući se više. Iz higijenskih razloga, naravno, jer zagrebački mediji pišu da je zgrada veleposlanstva u Jurjevskoj u zapuštenom stanju... A na sajtu tamošnjeg ministarstva inostranih poslova nema pomena o veleposlanstvu Gvineje Bisao.

Nije poznato kada je zagrebačko veleposlanstvo preuzelo zastupanje Gvineje Bisao u Beogradu, jer je još prije nekoliko godina taj zadatak obavljala misija iz Brisela. No, kako rekosmo, na sajtu srbijanskog ministarstva i danas stoje sljedeći podaci za sjedište diplomatske misije ove afričke zemlje: GUINEA-BISSAU EMBASSY OF GUINEA - BISSAU National Day: September, 24th; Chancery: Ulica Jurjevska, 51 Zagreb - HRVATSKA Tel. 46 63 500 Fax: 46 63 502 E-mail: ambajada-bissau[at]globalnet.hr. Tamo, međutim, veleposlanika ne ima...

Kao što ga nema više ni u Podgorici, gde je 4. rujna 2006. godine akreditive predsjedniku Filipu Vujanoviću predao ne-rezidentni veleposlanik Gvineje Bisao, dr Desiderius Ostrogonac da Costa, koji će svoju misiju obavljati iz veleposlanstva u Sarajevu. O događaju je objavljeno i priopćenje: "Uspostavljanje diplomatskih odnosa omogućiće međusobno upoznavanje dve zemlje i bolje predstavljanje jedne drugoj, čime će se dobiti i sasvim konkretni rezultati u uspostavljanju i intenziviranju saradnje, u cilju boljeg kvaliteta života građana i boljih ekonomskih rezultata obe privrede."

Nakon što je u Hrvatskoj nastavljen postupak protiv Ostrogonca, crnogorske vlasti nisu reagirale i on je tamo i dalje organizirao sastanke, dovodio delegacije... Sve do prosinca 2007. godine, kada je u posjetu Podgorici došla Maria da Conceiçào Nobre Cabral, ministarka inozemnih poslova Gvineje Bisao. Ona je podgoričke dužnosnike obavijestila kako Ostrogonac da Costa nije službeni predstavnik njene zemlje, nakon čega je nadležno crnogorsko ministarstvo u siječnju 2008. godine povuklo njegovu vjerodajnicu (akreditiv) i brisalo ga s liste diplomatskih predstavnika.

Ako je za neku utjehu: citirano priopćenje, na srpskom i engleskom jeziku, kao i fotografija sa predaje akreditiva (koju i objavljujemo) i dalje su dostupni na sajtu predsjednika Crne Gore, www.predsjednik.cg.

Što ćemo sa kućom...

Sarajevski "Avaz" je 5. veljače ove godine objavio vijest, pozivajući se na informaciju dobijenu od Ostrogončevog prijatelja, da je on tada već bio u Strassburgu, odnosno kako je još u petak, 30. siječnja, u roku koji mu je dalo Predsjedništvo BiH, proglašavajući ga personom non grata, napustio zemlju. Prijatelj je preneo i izjavu protjeranog veleposlanika, koji je rekao kako je "razočaran odnosom vlasti prema njemu". Gotovo istovjetnu izjavu prenio je i riječki "Novi list", svibnja 2007. godine: "Uvrijeđen sam ponašanjem Hrvatske", izjavio je tada Ostrogonac. Sarajevske vlasti su šturo priopćile kako je on imao lažni agreman, te da se bavio poslovima nespojivim s njegovim diplomatskim statusom, dok su neslužbeni izvori tvrdili da je već mjesecima bio pod istragom zbog kriminalnih radnji...

Prazno je dakle ostalo i veleposlanstvo u Radničkoj ulici na Grbavici, gdje je preseljeno nakon što joj je otkazano gostoprimstvo u hotelu "Holiday Inn". Ostrogonac je u Sarajevu bio aktivan od kraja 2001. godine, u prvo vreme iz zagrebačkog veleposlanstva. Inače, Sarajevo je Zagrebu još srpnja 2003. godine prosljedilo pismo datirano 9. srpnja, u kom se od BiH vlasti tražilo da se dr Ostragon da Costa uhapsi, zbog zločina počinjenog protiv države Gvineje Bisao. On i jeste uhapšen, ali tek 3. studenog te godine, u Hrvatskoj, a tamo su se potom pojavljivali dokumenti koji su potvrđivali njegov diplomatski status...

Neki od tekstova koji su se ovih dana bavili pričom o Desideriusu Ostrogoncu nisu se ustručavali da ga nazovu "ohne Zweifel, einer der skurrlisten Hochstapler" - besumnje, jednim od najzabavnijih hohštaplera, dok su ga drugi opisivali kao živopisnog, kontroverznog... Prema nekim izvorima, on je u diplomatskoj službi bio još od 1980. godine, prvo u Kini, pa Hong Kongu (do 1987. godine), potom u Rusiji (do 1990), Ujedinjenim narodima (do 1998), nakon čega se pojavljuje na Balkanu. O balkanskim putevima se mnogo zna, ali u čijoj je službi Ostrogonac bio ranije, pomenuti izvori ne navode. Ali zato spominju kako je devedesetih godina, nakon kraćih boravaka u zatvoru, protjerivan iz Njemačke, Austrije i Švicarske, nakon što je dovođen u vezu s zlokobnim aferama oko ilegalne trgovine nuklearnim materijalom porijeklom iz bivšeg SSSR-a, u koje su bili upleteni i bivši oficiri KGB-a, koji su kasnije, u jednom drugom slučaju, bili osumnjičeni u svezi sa ilegalnim nuklearnim otpadom u Hrvatskoj.

U ovom svjetlu, stvar još može biti kontroverzna, za one sa boljim živcima eventualno i živopisna, ali, zabavna... Pod uslovom da Deže Ostrogonac nije ono za što se predstavlja, te da su u pravu oni koji tvrde kako je lažni diplomata i hohštapler.