| Nekoliko rečenica o poetici Tatjane Cvejin, pismo čitaocu |
| Cultura | ||||||
| Filip David | ||||||
|
Onima koji vole neobične, drugačije knjige od uobičajenih, proza Tatjane Cvejin svakako će se svideti. Knjiga čije ste stranice upravo otvorili, može se nazvati romanom sastavljenom iz niza fragmenata, poetskim romanom, porodičnim romanom, autobiografskim romanom, otvorenom poetskom formom i ko zna kako još, dakle gotovo je nemoguće žanrovski odrediti. Kakogod da tumačite i predstavljate ovu prozu, morate imati na umu njenu nesvodljivost na samo jednu vrstu čitanja. Kao jedan od pratećih motiva ponavlja se stih Kada smo bili mali želeli smo da porastemo/Sada nam je žao što više nismo mali. U detinjem, naivnom poimanju sveta mnogo toga se prima instinktima, iskrenom začuđenošću pred čudima sveta i verom kako je sve moguće. A onda sa godinama, sve postaje komplikovanije, od porodičnih odnosa, do društvenih odnosa, u taj do tada jednodimenzionalni svet ulaze politka, istorija, pokazuje se naličje, druga, tamna strana života u kojoj svoje mesto zauzimaju strah, mržnja, ljudske izopačenosti. Zbivanja u ovoj prozi događaju se u razlomljenom vremenu u kojem se sudaraju i mešaju prošlost, sadašnjost i budućnost u sećanjima, snovima, snoviđenjima i fantazmagoriji. Poetska dimenzija proze Tatjane Cvejin upravo je u tim međuprostorima gde se prožimaju ono što se dogodilo i ono što se moglo dogoditi, stvarno i izmaštano, dnevno i noćno. Pisana je nadahnuto, nekonvencionalno, povremeno kao obračun i mirenje sa svetom, povremeno kao obračun i mirenje sa samom sobom. Pojedina poglavlja su komentari pročitane literature, neka druga dodiruju najmračnije strane istorije, neka su ispisivanje porodičnog dnevnika ili razmišljanja o religiji.
Ovakve knjige nije moguće prepričati. A i zašto bi se prepričavale? Čitalac traži knjigu koja će mu iz ovog ili onog razloga biti zanimljiva: da bi se identifikovao sa nekim situacijama, da bi u tuđem životu otkrio deo svoga, u tuđim uspomenama i iskustvima pronašao i neka svoja. A neko, opet, čita zato da bi pobegao od uhodane stvarnosti. Iz tih, različitih razloga svaka preporuka za čitanje ostaje samo preporuka obojena ličnim stavom. Onaj ko na kraju presuđuje nije ni izdavač, ni književni kritičar, ni neki drugi pisac nego samo čitalac. A čitaoci se među sobom razlikuju kao i pisci. Ovu preporuku, dakle, daje čitalac, potpisnik ovih redova, koji je samo uzgred i pisac. Važna stvar za svakog autora jeste da ima svoj osoben način pripovedanja po kojem se prepoznaje, razlikuje od drugih. Postići to jeste jedna od važnih ali i najtežih stvaru u pozivu pisca. Tatjana Cvejin uspela je da zasnuje svoj sopstveni stil pripovedanja, da se razlikuje od drugih. (Knjiga Tatjane Cvejin izlazi iz štampe kroz nekoliko dana)
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Ujab cikkek ebböl a rovatból:
Idöseb cikkek ebböl a rovatból:
|
Povezani članci
levi - box1
levi - box2
Custom HTML advanced (JTricks.com)
![]() |
Legfrissebb
Dokle će nam Dudova šuma ostati pluća grada?Govoreći o šumama, Subotica ima ne samo njih ... |
Najlepši delovi šuma na pesku** Često se govori da mi stanovnici severne ... |
Natura i Emerald** Koncept i praksa zaštite prirode se u ... |
Još jedno umiruće panonsko jezeroKelebijsko je najstarije vodeno telo okoline grada, voda ... |
Story
Tiha noć, sveta noć** Božićna pesma Tiha noć, sveta noć, koju na božićnoj ponoćnoj misi pevaju stotine miliona vernika u svetu, proslav... |
Subotica na markama** Predstavljanje neke zemlje, kraja ili grada, ili bilo kakve znamenitosti na poštanskim markama djelatnost je kojom... |
Szüreti szabályokElmúlt a szüret ideje - ha csak valaki nem hagyta meg a fürtöket, a téli fagyokra várva, hogy ízes jeges bort kés... |
A kertészsor sor(s)aKertészettel foglalkozott az ottani lakósság, ezért is kapta a Kertészsor nevet az a házsor ami közvetlen a keleb... |
Relax
HatékonyságEgy állítólag közismert anekdota szerint egy menedzser, aki valami közbejött elfoglaltság miatt nem tudott elmenn... |
E, to kod nas ne možeDogodilo se, čitam, pre nekoliko dana, na radost (pojedinih) francuskih medija, koji nisu odoleli da ispale pokoj... |
A helyes táplálkozásrólMi már régen tudjuk, hogy a LIBATÖPÖRTYŰ növényi eredetű étel, - hiszen ki látott még húsevő libát?! De ilyen szé... |
Policajac kaznio policajca - samog sebePrema jednom od navodnih pravila koja određuju koja je vest zanimljiva za medije, a koja nije, ne predst... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum













stranice upravo otvorili, može se nazvati romanom sastavljenom iz niza fragmenata, poetskim romanom, porodičnim romanom, autobiografskim romanom, otvorenom poetskom formom i ko zna kako još, dakle gotovo je nemoguće žanrovski odrediti. Kakogod da tumačite i predstavljate ovu prozu, morate imati na umu njenu nesvodljivost na samo jednu vrstu čitanja. Kao jedan od pratećih motiva ponavlja se stih Kada smo bili mali želeli smo da porastemo/Sada nam je žao što više nismo mali. U detinjem, naivnom poimanju sveta mnogo toga se prima instinktima, iskrenom začuđenošću pred čudima sveta i verom kako je sve moguće. A onda sa godinama, sve postaje komplikovanije, od porodičnih odnosa, do društvenih odnosa, u taj do tada jednodimenzionalni svet ulaze politka, istorija, pokazuje se naličje, druga, tamna strana života u kojoj svoje mesto zauzimaju strah, mržnja, ljudske izopačenosti. Zbivanja u ovoj prozi događaju se u razlomljenom vremenu u kojem se sudaraju i mešaju prošlost, sadašnjost i budućnost u sećanjima, snovima, snoviđenjima i fantazmagoriji. Poetska dimenzija proze Tatjane Cvejin upravo je u tim međuprostorima gde se prožimaju ono što se dogodilo i ono što se moglo dogoditi, stvarno i izmaštano, dnevno i noćno. Pisana je nadahnuto, nekonvencionalno, povremeno kao obračun i mirenje sa svetom, povremeno kao obračun i mirenje sa samom sobom. Pojedina poglavlja su komentari pročitane literature, neka druga dodiruju najmračnije strane istorije, neka su ispisivanje porodičnog dnevnika ili razmišljanja o religiji.















