Mihály Novák, snimatelj i fotoreporter u socijalnom egzilu, koji je utočište našao kod "odmetnice od digitalne fotografije" * Riječ je o stvaralaštvu koje predstavlja dokumentiranje metamorfoze Zemljine površine kroz milijune fotografija * Provokativnost je duša lomo fotografije čije granice postavlja isključivo inspiracija i mašta autora * Lomografija je ipak fotografija, ali ne dopuštaš da tobom upravlja fotoaparat nego do konačne verzije željene slike dolaziš tako što promišljaš

Za nepune tri godine Mihály Novák svoj je životni kolosijek u velikoj mjeri prebacio s konkretnih na apstraktne tračnice. Radeći četvrt vijeka u novinarstvu kao snimatelj i fotoreporter od početka 2009., kada je dobio otkaz u "Subotičkim novinama", precizna tehnička pravila zamijenio je onim što je, kako sam kaže, oduvijek u sebi nosio: željom za eksperimentom. Odabrao je lomografiju, pokret nastao prije dvadesetak godina u Beču, i priključio se tisućama svjetskih sljedbenika koji fotografiju doživljavaju na način koji ne priznaje davno utvrđena pravila. Za to je vrijeme održao više samostalnih i zajedničkih izložbi u Austriji, Mađarskoj i nekim mjestima Bačke, kao jedini Vojvođanin koji se bavi ovom formom fotografije. Rezultati toga su, primjerice, prošlogodišnja prva nagrada na tematskom natječaju u Beču pod nazivom "Tramvajem oko svijeta", koju je Mihály Novák osvojio u konkurenciji 163 svjetska lomografa ili ova posljednja, u rujnu, u Budimpešti, gdje je žiri, zbog toga što nije bio siguran u izvornost fotografije, odlučio da mu umjesto prve dodijeli drugu nagradu. Sporna fotografija zbog koje je žiri degradirao sebe, a ne autora tiče se naše "Dužijance" i Novákove nadgradnje onoga što je prvobitno snimila njegova kći Rita. Bit će zanimljivo vidjeti reakcije struke i publike nakon Novákove izložbe u Budimpešti, gdje opet nastupa s "Dužijancom" kao osnovom. Ovoga puta prateći elementi karuca su "lamborgini", secesijska zgrada i znak banke na njoj.

** S obzirom da lomografija nema preciznu definiciju i pravila, mislite li da jebliža dokumentarnom ili umjetničkom stvaralaštvu?

I jednome i drugom. Lomografija je dokumentiranje metamorfoze Zemljine površine kroz milijune fotografija. S druge strane, izražajna forma je takva da ne poštuje pravila klasične fotografije. Otuda i sloboda da slika ne bude oštra, da se pravi dupla ekspozicija, po potrebi išara, ofarba ili čak i skuha film. U prvom slučaju lomografija kao osnovu ima dokument, a u drugom očito umjetničku nadgradnju.

** Zbog toga vjerojatno i volite reći da je lomografija poput Woodyja Allana: ili je voliš, ili je ne voliš. Što protivnici lomografije najčešće uzimaju kao argumente?

To me puno ne zanima. Bilo je, naime, pokušaja „'kolega" da me savjetuju što i kako nešto treba činiti, ali ih je upravo to razotkrilo u nerazumijevanju biti, jer lomografiju pokušavaju podvesti pod okvire klasične fotografije. Provokativnost je duša lomo fotografije čije granice postavlja isključivo inspiracija i mašta autora. Recimo, skuhate li film, dobit ćete ne samo izgužvan materijal nego i takvu fotografiju na njemu. Primjerice, zamislite lik nekog predsjednika s pola glave, ili svoj lik. Pa tko voli, nek proba.

** Ima li, onda, takvoj fotografiji mjesta u medijima?

Naravno, samo ne kod nas. To se uveliko radi u Španjolskoj gdje je uz potporu države napravljen turistički vodič. Beč je također svoj turistički vodič napravio uporabom lomo fotografije, a slično je i s Berlinom, u Engleskoj, Švedskoj, Kini, Maleziji, Indoneziji, SAD-u.  Ali, to su ipak zemlje s razvijenim lomo pokretima. Kod nas su neke moje lomo fotografije objavljene u kulturnom dodatku 'Magyar Szóa'. I to je sve. Uključujući i časopise.

** Ipak, osim Austrije i Mađarske, imali ste i izložbe u Staroj Moravici, Bačkoj Topoli i Kanjiži. Jesu li to naznake da se stvari u lomo pokretu kod nas ipak mijenjaju na bolje ili je riječ o običnom korištenju poznanstava uspostavljenih s ranijih likovnih kolonija?

Svakako ovo drugo. Lomo fotografijom na ovim prostorima, na žalost, bavim se jedino ja, a izložbe u spomenutim mjestima uslijedile su zbog toga što su mnogi umjetnici upoznati s onim čime se bavim pa su tražili da se predstavim domaćoj javnosti kojoj je stalo do nečega novog.

** Jeste li razmišljali o institucionalizaciji lomo pokreta u Vojvodini, bilo u vidu osnutka nevladine udruge ili neke druge forme koja bi za cilj imala edukaciju i popularizaciju lomo pokreta?

Razmišljao sam o tome, ali očito za to nemam dovoljno hrabrosti, a još manje zaleđine pošto nemam komu pokucati na vrata. Primjerice, konkurirao sam u Subotici za održavanje samostalne izložbe kako bih pokazao da se fotografije mogu praviti i na ovaj način, ali kada sam naveo svrhu bio sam odbijen. U svakom slučaju osnutak nevladine organizacije nije loša ideja, jer prostora za takvo što ima u okviru Umjetničke kolonije '9+1' u Staroj Moravici, gdje bi se mogli organizirati kampovi. Uostalom, osnutkom bih možda naišao na bolje razumijevanje kada je riječ o nekim drugim, makar i inozemnim natječajima. Subotica i Vojvodina su na dobrom mjestu, blizu su nam bivše zemlje Jugoslavije, kao i Mađarska.

** Je li, čak i uz korištenje lonca, lomo stvaralaštvo poštenije u odnosu na digitalnu fotografiju, čiji je sastavni dio foto shop?

Može se i na taj način promatrati stvar. Lomografija je ipak fotografija, ali ne dopuštaš da tobom upravlja fotoaparat nego do konačne verzije željene slike dolaziš tako što promišljaš. Rad na foto shopu je ipak samo strojarski, a naslućivanje onoga što želiš je slađe, napose ako ti od 36 snimki uspiju tek dvije.

** Koliko je bavljenje lomografijom skup hobi?

Čak i u situaciji kakva je naša, a ona ekonomski nije sjajna, ipak se ne može reći da je skup. Potrebno je imati najjeftiniji fotoaparat i uz jeftin film, jeftino razvijanje i skeniranje za jeftine novce može se dobiti dobar proizvod, koji opet nije skup.

** Kolika je cijena aparata i ima li među njima i onih koji se po skupoći mogu ravnati s najsuvremenijim digitalnim?

Cijena im uglavnom nije velika i kreće se između 5 i 10 eura. Naravno, to su obični fotoaparati marke „lomo", „smena" i slično, ali ukoliko je riječ o raritetu cijena im je viša. Primjerice, nedavno je jedan fotoaparat plaćen 7.000 eura, ali je tu ipak riječ o japanskoj tvrtki i aparatu s početka proizvodnje. U svakom slučaju, do njih se može doći strpljivijom šetnjom po 'buvljaku' ili odlascima na internetske dražbe.

** Skuplja li se prašina na digitalnim aparatima koje ste koristili dok ste bili zaposleni kao fotoreporter u „Subotičkim novinama" i „Subotičkim"?

Činjenica je da rijetko koristim digitalni aparat, ali mi je ipak potreban s obzirom da pravim foto dokumentaciju za umjetničku koloniju u Staroj Moravici, o čemu svake godine svjedoči i prigodni katalog. Osim toga, ne sjećam se kada sam posljednji puta koristio digitalni fotoaparat za vlastite potrebe. Za svaki slučaj, imam dvije torbe koje nazivam 'interventnim brigadama', tj. kada mi je potrebna brzina. U jednoj se nalazi aparat kojega sam prepravio da može slikati i bez objektiva, poput 'pinhole' aparata, odnosno kao "camera obscura". U drugoj torbi tog tipa imam tri-četiri aparata kako mi ipak ne bi nešto bitno promaklo kada idem na teren.

** Blizu četvrt stoljeća proveli ste u medijima kao snimatelj ili fotoreporter. Kako iz perspektive čovjeka koji je ne svojom voljom napustio ovaj posao gledate na novinarstvo kod nas danas?

U svakom slučaju, nemam visoko mišljenje, bez obzira o kojoj vrsti medija je riječ. Profesija se jednostavno ne poštiva, a slična je situacija danas i u fotografiji - svatko tko ima fotoaparat može postati fotoreporter, tako da svatko može postati i novinar. Ne znam skupljaju li te ljude s ulice, ali po radu mnogih tako djeluje. To, naravno, vide i njihovi nadređeni pa se prema njima tako i ponašaju, plaćajući ih kad hoće i koliko hoće. S druge strane, i nad gazdama postoje gazde, uglavnom iz sfere ekonomije i politike, pa mediji sve više ovise o reklamama i političkoj propagandi. I u jednom i u drugom slučaju, o eventualnoj pokvarenosti njihovih proizvoda uglavnom se ne priča. To je naša slika, riječ i zvuk.

** Znači li to da više nemate želju vratiti se poslu koji vam je ispunio najveći dio radnog staža?

Očito je da sam ja za medije prestao postojati pošto se nitko nakon otkaza kojega sam dobio u 'Subotičkim novinama' nije niti zanimao za mene, niti je pitao za moje zdravlje. Lagao bih kada bih rekao da zbog toga nisam razočaran, ali bih lagao i kada bih rekao da se s time nisam pomirio. Uostalom, tako je i s bivšim brakovima: nakon rastave malo koga od bračnih drugova zanima sudbina onoga drugoga. Tako je i sa mnom i sa 'Subotičkim novinama'.

** Vidite li perspektivu u lomografiji, tj. može li se od bavljenja ovim pokretom živjeti?

Može, ali negdje drugdje. Ovdje je sve ruinirano i ne može se od armije nezaposlenih, ljudi bez prihoda, očekivati da kupuju tamo neke lomo fotografije. Čak i oni koji rade i primaju plaću, teško žive, a takva situacija umnogome utječe i na stjecanje navika kupovine slika, knjiga i ostalih umjetnina. Da ipak nije svugdje tako, uvjerava me vlastiti primjer prijatelja iz Njemačke, koji živi u Nizozemskoj i koji me pitao jesam li zainteresiran svoje lomo fotografije prodavati u Njemačkoj. Očito je da tamo ljudi razmišljaju čak i o tomu, kao što bogatune ovdje muči gdje će ljetovati sljedeće godine. Ali, prvih vani ima mnogo, a drugih ovdje malo."

** Među onima koji u svojim privatnim zbirkama posjeduju Vaše lomo fotografije našao se i predsjednik Mađarske. Kako je do toga došlo?

Prigodom ovogodišnjeg posjeta Pála Schmita Srbiji i boravka u gimnaziji „Dezső Kosztolányi", darovan mu je jedan moj rad. Riječ je o fotografiji na kojoj se nalaze dva Atlasa koji podupiru balkon Gradske knjižnice u kombinaciji sa slikama Victora Vasarelyja koje su bile izložene na Likovnom susretu. Eto, među mojim prijateljima i kolegama iz Stare Moravice, Subotice i drugih mjesta našao se i netko koga privatno ne poznajem.

((Razgovor vodio Zlatko Romić; objavljeno u Hrvatskoj riječi 4. studenoga 2011, s čijom suglasnošću prenosimo tekst)

Hozzászólások

Hozzáadás Keresés

Hozzászólás
Név:
Email:	do not notifynotify
Website:
Tárgy:
UBBKód:	-szín-világoskékfeketekékrózsaszínszürkezöldvilágoszöldbarnasötétkékolivaszínlilapirosezüstzöldeskékfehérsárga -nagyság-aprókicsiközepesnagyóriás
	Please input the anti-spam code that you can read in the image.

 

3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."