| Subotičani svih zemalja, ujedinite se! |
| Cogito, ergo sum(njam) | ||||||
| Neven Primorac | ||||||
|
Protiče praznični vikend u Budimpešti, Mađarska se priseća borbe za slobodu 1848. godine. U rano nedeljno jutro u sauni kupališta Rudaš, starog turskog kupatila slučajno se upoznajem sa g. Angyalom, i ubrzo se ispostavlja da je on Subotičanin. Sa uzbuđenjem se priseća mladosti i tadašnjeg grada. Emocije nadolaze dok priča o gvožđarskoj radnji koju je njegova porodica držala pre II Svetskog rata na prostoru bivšeg Meteora. Opisuje kako su otišli pre ulaska Sovjeta i partizana i skrasili se u Pečuju. Nisu svi iz porodice Angyal tokom rata bili baš anđeli, pa se do polovine šezdesetih nisu smeli vraćati. A nakon toga su dolazili svake godine na godišnji odmor. Da li od eteričnih ulja ili nostalgije, njegove oči sve više crvene, pojavljuju se kapi znoja ili suza, on brzo ustaje i dok mu glas podrhtava poručuje da pozdravimo Szabadku i Subotičane.
Ali susretu nije kraj, srećemo se opet docnije i Angyal se zanima šta se dešava sa odnosima DS i SVM. Sa ogorčenjem priča o mađarskoj politici koja je odbila da pruži dvojno državljanstvo vojvođanskim sunarodnjacima, ali isto tako kritikuje i srpsku politiku na primeru istiskivanja SVM iz vlasti u Subotici, Senti i Čantaviru. Saznajem da je od njihove šire porodice od oko 50 članova živo njih tek nekoliko, mnoge je pokosio rak i alkohol. Kaže da je to usled bola zbog odlaska iz Subotice, odumrli su kao žito kad se iščupa iz korena. Odlazim iz kupatila, prelazim preko mosta Slobode i posećujem g. Antunovića, subotičkog Bunjevca-Hrvata koji je pre 30 godina otišao iz Subotice i već 20 godina živi u Budimpešti. Baš je prošle nedelje bio u varoši svoje mladosti. Ne prati lokalnu politiku. Sve njegove priče počinju i završavaju Suboticom i/ili Palićem. Pomirio se sa neispunjenim željama i ostala mu je samo prošlost kao svetlo života. Od društvenih tema jedino napominje na dr. Illés Zoltána, političara Fidesza koji bi na izborima za manje od mesec dana mogao postati poslanik u mađarskom parlamentu, rođenog Subotičanina. Ali, o politici šuti. Na kraju, evo i Milana, koji je početkom rata napustio Suboticu i naselio se u Budimpešti. Mađarski je naučio u Pešti, u Subotici ga nije govorio. Ćerka mu pohađa Srpsku gimnaziju. Ne priča ni o politici ni o nostalgiji. Dolazi kući par puta godišnje. Žuri, vodi privatni posao. Ne interesuju ga prazne političke priče, samo posao, uspeh, zarada i iznad svega, porodica. Pitam se o čemu bi njih trojica razgovarali da se slučajno sretnu? I u to je prošao praznik mađarskoj borbi za slobodu iz 1848., doba kada je eksplodirala želja za stvaranjem nacionalne države, a što je zatim posledično dovelo do sukoba sa slovenskim i drugim stanovništvom, te na kraju ruskim gušenjem revolucije. Tada, kada se pojavila želja za savremenom državom, niko narodu nije rekao da će nacionalna država biti mala, a da velika Mađarska može da postoji jedino ako je građanska i ako jednako poštuje sve narode. Ali, da li naši rukovodioci znaju da se to odnosi i na Suboticu, može biti velika jedino ako sluša i ispunjava težnje građana, a ne partija koje je svojataju kao svoj plen. Inače, izgnanik je moguće biti i živeći u svom gradu, ako se on prometnuo od svoje suštine i ako njegovi rukovodioci dijabolično ruše temelje na kojima je porastao do svojih visina.
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Ujab cikkek ebböl a rovatból:
Idöseb cikkek ebböl a rovatból:
|
Legfrissebb
Dokle će nam Dudova šuma ostati pluća grada?Govoreći o šumama, Subotica ima ne samo njih ... |
Najlepši delovi šuma na pesku** Često se govori da mi stanovnici severne ... |
Natura i Emerald** Koncept i praksa zaštite prirode se u ... |
Još jedno umiruće panonsko jezeroKelebijsko je najstarije vodeno telo okoline grada, voda ... |
Story
Tiha noć, sveta noć** Božićna pesma Tiha noć, sveta noć, koju na božićnoj ponoćnoj misi pevaju stotine miliona vernika u svetu, proslav... |
Subotica na markama** Predstavljanje neke zemlje, kraja ili grada, ili bilo kakve znamenitosti na poštanskim markama djelatnost je kojom... |
Szüreti szabályokElmúlt a szüret ideje - ha csak valaki nem hagyta meg a fürtöket, a téli fagyokra várva, hogy ízes jeges bort kés... |
A kertészsor sor(s)aKertészettel foglalkozott az ottani lakósság, ezért is kapta a Kertészsor nevet az a házsor ami közvetlen a keleb... |
Relax
HatékonyságEgy állítólag közismert anekdota szerint egy menedzser, aki valami közbejött elfoglaltság miatt nem tudott elmenn... |
E, to kod nas ne možeDogodilo se, čitam, pre nekoliko dana, na radost (pojedinih) francuskih medija, koji nisu odoleli da ispale pokoj... |
A helyes táplálkozásrólMi már régen tudjuk, hogy a LIBATÖPÖRTYŰ növényi eredetű étel, - hiszen ki látott még húsevő libát?! De ilyen szé... |
Policajac kaznio policajca - samog sebePrema jednom od navodnih pravila koja određuju koja je vest zanimljiva za medije, a koja nije, ne predst... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum













Emocije nadolaze dok priča o gvožđarskoj radnji koju je njegova porodica držala pre II Svetskog rata na prostoru bivšeg Meteora. Opisuje kako su otišli pre ulaska Sovjeta i partizana i skrasili se u Pečuju. Nisu svi iz porodice Angyal tokom rata bili baš anđeli, pa se do polovine šezdesetih nisu smeli vraćati. A nakon toga su dolazili svake godine na godišnji odmor. Da li od eteričnih ulja ili nostalgije, njegove oči sve više crvene, pojavljuju se kapi znoja ili suza, on brzo ustaje i dok mu glas podrhtava poručuje da pozdravimo Szabadku i Subotičane.















