| Subotičani svih zemalja, ujedinite se! |
| Cogito, ergo sum(njam) | ||||||
| Neven Primorac | ||||||
|
Protiče praznični vikend u Budimpešti, Mađarska se priseća borbe za slobodu 1848. godine. U rano nedeljno jutro u sauni kupališta Rudaš, starog turskog kupatila slučajno se upoznajem sa g. Angyalom, i ubrzo se ispostavlja da je on Subotičanin. Sa uzbuđenjem se priseća mladosti i tadašnjeg grada. Emocije nadolaze dok priča o gvožđarskoj radnji koju je njegova porodica držala pre II Svetskog rata na prostoru bivšeg Meteora. Opisuje kako su otišli pre ulaska Sovjeta i partizana i skrasili se u Pečuju. Nisu svi iz porodice Angyal tokom rata bili baš anđeli, pa se do polovine šezdesetih nisu smeli vraćati. A nakon toga su dolazili svake godine na godišnji odmor. Da li od eteričnih ulja ili nostalgije, njegove oči sve više crvene, pojavljuju se kapi znoja ili suza, on brzo ustaje i dok mu glas podrhtava poručuje da pozdravimo Szabadku i Subotičane.
Ali susretu nije kraj, srećemo se opet docnije i Angyal se zanima šta se dešava sa odnosima DS i SVM. Sa ogorčenjem priča o mađarskoj politici koja je odbila da pruži dvojno državljanstvo vojvođanskim sunarodnjacima, ali isto tako kritikuje i srpsku politiku na primeru istiskivanja SVM iz vlasti u Subotici, Senti i Čantaviru. Saznajem da je od njihove šire porodice od oko 50 članova živo njih tek nekoliko, mnoge je pokosio rak i alkohol. Kaže da je to usled bola zbog odlaska iz Subotice, odumrli su kao žito kad se iščupa iz korena. Odlazim iz kupatila, prelazim preko mosta Slobode i posećujem g. Antunovića, subotičkog Bunjevca-Hrvata koji je pre 30 godina otišao iz Subotice i već 20 godina živi u Budimpešti. Baš je prošle nedelje bio u varoši svoje mladosti. Ne prati lokalnu politiku. Sve njegove priče počinju i završavaju Suboticom i/ili Palićem. Pomirio se sa neispunjenim željama i ostala mu je samo prošlost kao svetlo života. Od društvenih tema jedino napominje na dr. Illés Zoltána, političara Fidesza koji bi na izborima za manje od mesec dana mogao postati poslanik u mađarskom parlamentu, rođenog Subotičanina. Ali, o politici šuti. Na kraju, evo i Milana, koji je početkom rata napustio Suboticu i naselio se u Budimpešti. Mađarski je naučio u Pešti, u Subotici ga nije govorio. Ćerka mu pohađa Srpsku gimnaziju. Ne priča ni o politici ni o nostalgiji. Dolazi kući par puta godišnje. Žuri, vodi privatni posao. Ne interesuju ga prazne političke priče, samo posao, uspeh, zarada i iznad svega, porodica. Pitam se o čemu bi njih trojica razgovarali da se slučajno sretnu? I u to je prošao praznik mađarskoj borbi za slobodu iz 1848., doba kada je eksplodirala želja za stvaranjem nacionalne države, a što je zatim posledično dovelo do sukoba sa slovenskim i drugim stanovništvom, te na kraju ruskim gušenjem revolucije. Tada, kada se pojavila želja za savremenom državom, niko narodu nije rekao da će nacionalna država biti mala, a da velika Mađarska može da postoji jedino ako je građanska i ako jednako poštuje sve narode. Ali, da li naši rukovodioci znaju da se to odnosi i na Suboticu, može biti velika jedino ako sluša i ispunjava težnje građana, a ne partija koje je svojataju kao svoj plen. Inače, izgnanik je moguće biti i živeći u svom gradu, ako se on prometnuo od svoje suštine i ako njegovi rukovodioci dijabolično ruše temelje na kojima je porastao do svojih visina.
 
3.26 Copyright (C) 2008 Compojoom.com / Copyright (C) 2007 Alain Georgette / Copyright (C) 2006 Frantisek Hliva. All rights reserved."Ujab cikkek ebböl a rovatból:
Idöseb cikkek ebböl a rovatból:
|
Legfrissebb
Jezera boje dugeOd kako znam za sebe, a sada već ... |
Subotičke firme na berzi /19.7.- 23.7Kretanje akcija subotičkih firmi u periodu od 19. ... |
Paris Hilton – a bugyi nélküli örökösnőA tévé, a rádió néhány napig csak erről ... |
Poštovanje za stvaraoca Lifku predstavlja oslonacKosta Gavras, dobitnik nagrade "Aleksandar Lifka" Festivala evropskog ... |
Story
Jezera boje dugeOd kako znam za sebe, a sada već prilično toga pamtim, voda jezera Palić bila je zelene boje. Zbog algi, naučio sam k... |
Welcome to Chemtrails
Subota prepodne je u ataru Subotice, u Starom Žedniku, protekla u znaku takmičenja risara. Dok su gosti gle... |
Profesorova formula za šampionaKolega iz jednog beogradskog lista napisao je nedavno nešto u stilu da smo zemlja sa sedam miliona selektora... Š... |
Beszéljen frízülA hollandiai fríz kisebbségi nyelv joggyakorlata példaértékű a romániai és szlovákiai magyar anyanyelvű lakosság ... |
Relax
Debele žene (opet) grizu!Verovatno niko ne zna tačno koliko u svetu ima različitih, na svoj način izuzetnih dana, koji se obe... |
A Pokol gyakran itt van a FöldönIstennel beszélget egy szent ember... Mondja neki: - Uram, szere... |
Prodaj rupe!An Schlaglöchern gibt es in Niederzimmern keinen Mangel, Nidercimern ne oskudeva u udarnim rupam... |
Ko drži zlatnu ribicu?Test inteligencije bio je nešto kao onaj na vozačkom ispitu, krugovi, trouglovi... Shvatio sam to više kao šalu,<... |
© 2009. DIURNARIUS
Impressum









Emocije nadolaze dok priča o gvožđarskoj radnji koju je njegova porodica držala pre II Svetskog rata na prostoru bivšeg Meteora. Opisuje kako su otišli pre ulaska Sovjeta i partizana i skrasili se u Pečuju. Nisu svi iz porodice Angyal tokom rata bili baš anđeli, pa se do polovine šezdesetih nisu smeli vraćati. A nakon toga su dolazili svake godine na godišnji odmor. Da li od eteričnih ulja ili nostalgije, njegove oči sve više crvene, pojavljuju se kapi znoja ili suza, on brzo ustaje i dok mu glas podrhtava poručuje da pozdravimo Szabadku i Subotičane.










